BiH: Medijska (ne)pismenost

autor: Bojan Trgić 0

Kada govorimo o medijskoj pismenosti ili medijskom opismenjavanju, prva stvar koju treba napomenuti jeste da se ona najčešće odnosi na mlade, uzrasta do 25 godina. 

foto: medianpr.org

Ali isto tako ne smijemo zaboraviti da medijsko opismenjavanje može, a čak je i poželjno, da se sprovodi i sa odraslima - prvenstveno roditeljima. Medijska pismenost se javlja kao reakcija na svakodnevne akcione filmove, TV emisije, rijalitije, kao i druge formate u savremenim medijima, gdje je internet neizostavan  kao najrazvijeniji, najupečatljiviji, ali najopasniji medij (ako govorimo u kontekstu medijskog nasilja).

Kada govorimo o mladima i medijskoj pismenosti, jedan od osnovnih ciljeva koji propagira medijska pismenost u kontekstu nasilja u medijima jeste da mladi shvate da medijski proizvodi nisu „prozori realnosti“. Oni su kreacije, rezultati mnoštva odluka. Medijskim opismenjavanjem mladi shvataju da je osnovni razlog prisutnosti medijskog nasilja - novac. Samo jedan od razloga mnoštva akcionih filmova je i činjenica da oni daleko lakše premošćuju kulturalne barijere. Komedije i ozbiljne drame zahtijevaju inteligenta scenarija, pa i određene kulturalne reference. Mnogi ljudi će shvatiti dramu i smijati se komediji, ali scene akcije i nasilja shvatiće svi. Shodno tome u posljednje vrijeme viđamo sve više crtanih filmova koji su nasilni, ograničeni, neetični... Sve manje je crtića kao što je Tom i Džeri, u kome imamo od Mocartovih simfonija (kada je muzika u pitanju) do scena koje razvijaju različite vidove inteligencije kod djece - Ptica trkačica. Takvi crtići su zamjenjeni Teletabisima i nekakvim nasilnicima (Ben Ten, ratni crtići), za koje se može reći da zaglupljuju djecu i izazivaju različite negativne crte ličnosti, a među prvima agresiju. Kako djeca odrastaju i ulaze u adolescentni period, tako ih i dalje prate sadržaji koji nisu za njihov uzrast. Tome možemo dodati i internet kao masovni medij koji ima najviše negativnih uticaja na razvoj djece ako se ne vodi dovoljno računa o vremenu i načinu na koji djeca to vrijeme troše na internetu (zavisnost o igricama, dječija pornografija, zloupotreba dječijih naloga, varanje djece i iznuda). Djeca, kao i stariji adolescenti, mogu lako postati žrtve nekih sekti ili organizacija, i to zbog nepoznavanja osnovnih aspekata interneta kao medija.

Da bi se izbjegli ovakvi događaji i negativnosti, koje mogu trajno negativno pa i fatalno da djeluju prvenstveno na djecu a u nekoj budućnosti i na društvo, u rješavanje ove vrste problema treba da se uključe roditelji, država i državne institucije, kao i neke NVO. 

foto: digitaltrends.org

Permanentnom aktivnošću i međusobnom saradnjom - konsenzusom, ova četiri subjekta mogu znatno doprinjeti smanjenju negativnih uticaja medija putem sprovođenja medijske pismenosti i medijskog opismenjavanja. Kad već odrastaju u medijski zasićenom društvu, medijsko opismenjavanje mladima može pomoći da iskažu svoje mišljenje i osjećanja prema nasilju, kako u stvarnom životu, tako i u medijima, te da imaju „pravo glasa“ kao aktivni medijski potrošači. Medijska pismenost neće zaustaviti agresivno ponašanje koje djeca iskazuju od najranije dobi. Takođe, vrlo je malo vjerovatno da će imati neki velik uticaj na odabir filmova ili muzike. Međutim, medijsko opismenjavanje mladih može im dati instrumente da svjesno i kritički odgovore na medijski sadržaj, te tako postanu svjesni prisutnosti nasilja u medijima i možda se, bar djelimično, zaštite od njegovog negativnog uticaja.

Isto tako, veoma je važno napomenuti da je medijsko opismenjavanje potrebno i odraslima. Medijska pismenost je kod odraslih za razliku od mladih veoma bitna, pogotovo zbog toga što će biti roditelji ili su već, pa mogu da utiču na to šta da gledaju njihova djeca i ocjene šta je dobro a šta nije za njihovu djecu. Da ne govorimo o tome koliko mogu da na sebi urade ako su medijski pismeni. O programu medijske pismenosti kod nas nema toliko pisanja, educiranja niti sličnih oblika opismenjavanja odraslih, već samo poneko objavi nešto o tome, ali to se u mnoštvu informacija izgubi. U zemljama u inostranstvu znatno je razvijeniji ovaj sistem četvorke i funkcioniše već duži period, dok je kod nas u fazi embriona. Zbog toga je veoma važno da se medijsko opismenjavanje počne obavljati i sa odraslima, a ne samo sa djecom, jer su odrasli ipak ti koji imaju najviše uticaja na svoju djecu, a na kraju i sami na sebe i svoju sudbinu.

Nema komentara

Napišite komentar