Iznenadni požar jednoj porodici će zauvek promeniti život. Veče pred Božić, praznik koji većina Amerikanaca proslavlja u krugu porodice i u miru, porodici Soder postaće sušta suprotnost. Požar je odneo njihovu kuću ali i članove porodice i doneo višedecenijsku potragu za istinom.
Džordž i Dženi Soder, doseljenici iz Italije i roditelji desetoro dece, tog 24. decembra 1945. godine, kao i svakog prethodnog, bili su kod kuće kako bi s decom, uz tradicionalno otvaranje poklona, dočekali Božić. Naizgled je jedina razlika te godine bila ta što Džo, njihov drugi sin, zbog učestvovanja u Drugom svetskom ratu, nije bio u rodnom mestu Fejefil (Zapadna Virdžinija) već u Severnoj Karolini.
Foto: www.stormynighttales.blogspot.com
Oko 22.00 sata, nakon nekoliko sati provedenih u porodičnom druženju, roditelji s najmlađom ćerkom Silvijom (2 godine) odlaze na spavanje, i tako ostavljaju najstariju ćerku Merien da brine o preostalih sedmoro dece, koja, shodno duhu praznične euforije, i dalje nisu bila spremna da legnu. Međutim, sinove Džordža Juniora i Džona ubrzo stiže umor te odlaze do svoje sobe na spratu kuće, ne sluteći da poslednji put vide svoju braću i sestre.
Moglo bi se reći da su događaji koji su prethodili ovom kobnom požaru bili neobični, ali kod Dženi Soder, naviknute na bezbedan komšiluk i poslušnost svoje dece, oni tada nisu probudili nikakve sumnje. Naime, oko trideset minuta nakon ponoći telefon porodice Soder je pozvonio. Kako je imala lak san, Dženi se probudila i otišla da proveri o čemu je reč. S obzirom na to da se telefon nalazio u drugom delu kuće, morala je da prođe i kroz dnevnu sobu, gde je, nekoliko sati pre toga, ostavila svoju decu. Primetila je da deca pre spavanja nisu odradila dogovorene kućne poslove, poput zaključavanja ulaznih vrata, međutim, pošto je videla samo Merien kako spava u dnevnoj sobi, pretpostavila je da su deca bila preumorna, te da ih je Merien odvela do sobe i na kraju slučajno zaspala.
Kada je Dženi podigla telefonsku slušalicu, obratio joj se nepoznati ženski glas tražeći nekoga ko ne stanuje u njihovoj kući, te je odlučila da se vrati do sobe i nastavi da spava. Međutim, nepun sat nakon poziva, budi je izuzetno jak zvuk, koji je kasnije opisala kao snažne udarce po metalnom krovu njihove kuće. Iako je ovo bilo neobično, Dženi je ipak uspela ponovo da zaspi, ali ne zadugo. Ovog puta probudio ju je intenzivan miris dima. U panici, odlazi do telefona, kako bi pozvala pomoć i primećuje da je upravo tamo požar, koji se ogromnom brzinom širio duž kuće.
Gotovo izgorelu kuću uspešno su napustili roditelji, najstarija i najmlađa ćerka i dvojica sinova, dok ostalo petoro dece nije. Razumljivo, Džordž je pokušao sve što je mogao kako bi spasio svoju decu, ali ne bez poteškoća. Planirao je da petoro dece, zaglavljenih u požaru, spasi kroz prozor njihove sobe, međutim, kada je otišao po merdevine, koje su imale ustaljeno mesto iza kuće, otkrio je da one više nisu tu. Takođe, nijedan od poslovnih porodičnih kamiona nije mogao da se upali. Ni Dženi, koja je otišla kod komšija po pomoć, nije bila bolje sreće od svog muža: niko od prisutnih nije mogao da dobije odgovor od vatrogasne službe. Porodica je nemo gledala kako im kuća i deca nestaju pred očima. Kada se vatrogasna služba konačno odazvala, njen šef Moris je prosto rekao kako su svesni trenutnih dešavanja, ali da nije siguran da li će doći.
Foto: www.mysteriousuniverse.org
Nakon osam sati vatrogasci su došli do kuće porodice Soder, odnosno onoga što je ostalo od nje. Izgovor za ovakvo kasno pojavljivanje bio je taj što je mnogo stručnih ljudi bilo u ratu i da jednostavno nisu imali koga da pošalju. Prema zvaničnom izveštaju uzrok požara nije utvrđen, mada postoji izvesna sumnja da je prouzrokovan starim električnim instalacijama – ali i u vezi s tim se javlja još jedna nedoumica i misterija: one su nedavno bile obnovljene. Porodici je rečeno da će vlast detaljnije istražiti slučaj, ali to se nikada nije desilo. Nedugo nakon izbijanja požara deca koja nisu uspela da napuste kuću proglašena su mrtvima, iako njihova tela kao ni bilo kakav dokaz da su zaista bili tada u kući, nisu pronađeni.
Bez obzira na sumnjive okolnosti, roditelji su odlučili da prihvate zvaničan izveštaj i da izgorelu kuću pretvore u spomenik za nastradalu decu, čija tela nikada nisu pronađena. Situacija se promenila 1947. godine, kada porodica Soder saznaje da je Moris, šef vatrogasne službe, u razgovoru s jednim svojim poznanikom priznao da je, dve godine ranije, na mestu požara pronašao ljudsko srce. Ovoga puta njegova odbrana je bila ta što ga niko nije pitao da li je nešto pronašao, te je odlučio da taj detalj prećuti. Taj ljudski organ je u međuvremenu iskopan i ispostavilo se da je u pitanju ipak životinjski, i to jetra, koju je Moris, kako je i sam priznao, lično zakopao tu.
Nakon ovog događaja javilo se nekoliko očevidaca s različitim pričama o naknadnim susretima s petoro ‘preminule’ dece. Vlasnica hotela Alderson u Čarlstonu tvrdila je da je, nekoliko dana nakon požara, videla čovek s izraženim italijanskim naglaskom i petoro dece, za koje je sigurna da su upravo deca Džordža i Dženi Soder. S obzirom na to da je vlasnica hotela ispričala svoju priču tek nekoliko godina kasnije, nije bilo moguće istražiti je.
Jedna od hipoteza fokusirala se na sukob Džordža Sodera s lokalcem Fjorencom Janotelom. Naime, Soder i Janotelo, obojica italijanskog porekla, nisu delili isto mišljenje o režimu Benita Musolinija. Kako je Janotelo bio veliki podržavalac Musolinijevih ideja, nije mu prijala Soderova javna osuda postupaka kontroverznog italijanskog političara. S obzirom na to da je Janotelo bio povezivan s mafijom te da nije prezao od toga da preti Soderu, pojedinci smatraju da je upravo on odgovoran za otmicu dece i podmetanje požara; ipak, ova hipoteza nikada nije dobila potvrdu.
Godinama nakon nemilog događaja, na novu kućnu adresu porodice Soder, stigla je fotografija muškarca. Osoba koja ju je poslala tvrdila je da je to jedan od njihova dva sina koji posle fatalnog požara nikada nisu pronađena. Roditelji su do kraja svog života verovali da je muškarac na slici zaista njihov sin, jer je za sve te godina ta slika bila jedini materijalni dokaz o sudbini njihove dece. Džordž i Dženi Soder preminuli su u neznanju o tome šta se zapravo dogodilo tog 24. decembra 1945. godine, a čini se da ni 80 godina nakon požara odgovor na ovo pitanje nije pronađen.
Nema komentara