Godine 1863. desio se skandal na novosadskoj pozorišnoj sceni. Tada je Dimitrije Kolarović fizički napao Lazu Telečkog, posle čega se poznata novosadska glumačka trupa raspala. Zavađeni glumci birali su strane između dvojice učesnika, a Mita Ružić stao je na Kolarovićevu stranu, zamerivši se Lazi Telečkom.
Čija li je ideja bila da im se ulice ukrštaju?
Dimitrije „Mita“ Ružić rođen je 1841. godine. Bio je glumac, reditelj i dugogodišnji upravnik Srpskog narodnog pozorišta. Posvetio je svoj život unapređenju pozorišta, koje je u 19. veku, pod Habzburškom monarhijom, bilo jedan od retkih načina na koji se mogao negovati srpski kulturni identitet.
Ulica Mite Ružića jedan je od manjih sokaka u Novom Sadu. Proteže se od Katoličke porte do ulice Svetozara Miletića, posle čega prelazi u Grčkoškolsku. Ulica postoji otkako postoji i Novi Sad, i većinu svog postojanja zvala se Crkvena ulica, po crkvi Imena Marijinog. Svoje današnje ime dobija tek posle Prvog svetskog rata, kada su, uostalom, i mnoge druge ulice u centru grada dobile imena znamenitih ličnosti 19. veka.
foto: flickr
Katolička porta, iz čijeg ruba ulica i započinje, nosi još dužu priču. Na mestu današnje „Katedrale“ nekada se nalazila mnogo starija katolička crkva, izgrađena početkom 18. veka, tačnije 1719. godine. Ta građevina porušena je već 1742. godine, a odmah potom na istom mestu sagrađena je druga crkva – kao i prva, posvećena Bogorodici. Kao što to biva sa svakom građevinom u Novom Sadu, usled Bune, tokom bombardovanja 1849. crkva je oštećena do neprepoznatljivosti. Tek krajem 19. veka konačno je izgrađena naša neogotička „Katedrala“, tj. Crkva Imena Marijinog.
Katedrala, koja to zapravo nije, najviši je verski objekat u gradu, dostižući 72 metra u visinu.
Sam prostor porte isprva je služio kao katoličko groblje, ali je krajem 18. veka izmešteno na periferiju grada, te je ovaj prostor pretvoren u svojevrstan trg. Ovde se nalazi i jedna od retkih građevina koja je preživela bombardovanje 1849 – Plebanija, izgrađena 1808. godine.
Tokom 20. veka, slično kao i sa Trgom mladenaca, gradska uprava pokušala je da pruži inicijativu da se ovaj prostor više posećuje, i to poprilično uspešno. Ovde je 1930. godine podignuta palata Vatikan, delo arhitekte Đorđa-Dake Popovića, a u porti su kasnije smešteni Kulturni centar Novog Sada i Muzička omladina. Zahvaljujući tim institucijama, ovaj prostor postao je važna tačka kulturnog i društvenog života grada.
Ovaj skriveni rukavac u centru Novog Sada, jedan je od retkih kutaka našeg malog grada koji i danas izgleda isto kao i pre sto godina. Spoj Baroka, klasicizma i neboaroka, čini ovu uličicu jednom od najlepših i najočuvanijih u čitavom gradu!
Nema komentara