Fizička aktivnost gubi bitku za mlade

autor: Biljana Zjalić 0

Bavljenje sportom ima veoma važan uticaj na čoveka, i na njegovo fizičko i mentalno zdravlje. Međutim, koliko se sport zanemaruje, govore podaci Zavoda za zdravstvenu zaštitu studenata, po kojima je oko 18% studenata gojazno.

Fizička aktivnost, bilo da se radi o rekreativnim ili profesionalnom bavljenju sportom, ima značajnu ulogu u unapređenju načina života i zdravlja. Veliki broj pozitivnih aspekata bavljenja sportom utiče i na psihosicijalni razvoj čoveka i upravo iz tog razloga nikad nije previše rano da se počne sa usvajanjem zdravih navika. Danas postoje brojni sportski programi koji kod mladih mogu da podstaknu razvoj novih veština, timskog duha i discipline. 

Profesionalni trener i sportista Nemanja Milović kaže da je fizička aktivnost ljudi  svedena na minimum.

–  Kad analiziramo način života modernog čoveka, možemo zaključiti da se čovek kroz njegovu istoriju nikada manje nije kretao nego sada, što predstavlja jedan od ključnih problema populacije 21. veka koji se zove hipokinezija. Ako hipokinezija, odnosno nedostatak kretanja, predstavlja problem, rešenje je svakako fizička aktivnost. Fizička aktivnost je širok pojam, ali podrazumeva pokretanje kako motornog tako i kardiovaskularnog sistema čoveka. Naše je telo napravljeno da bi se kretalo, upravo zbog toga fizički aktivne osobe su u velikoj prednosti, kako zdravstveno, tako i psihofizički. Kao dugogodišnji sportista i sada fitnes trener imao sam mnogo prilika da se u to uverim. Bilo da sam trenirao vrhunske sportiste ili rekreativce, mlađe ili starije, opšti utisak je isti, a to je da je fizička aktivnost glavni lek protiv još jednog od velikih problema današnjice:  stresa – kaže Milović.

Bavljenje sportom jedan je od najboljih načina da se ispuni slobodno vreme kod mladih, koje se, kako se čini, danas uludo troši. Ono sto je takođe veoma bitno je socijalni život mladih, koji se  kroz sportsku aktivnost može razviti na pozitivan način.

Studentkinja Pravnog fakulteta Jelena Vukčević  rekla je da je individualni osećaj i zadovoljstvo samim sobom jedan od najboljih razloga za bavljenje sportom.

–  Prva ja se trenutno ne bavim sportom, prestala sam da treniram pre godinu dana, iako sam svesna koliko je bar tih sat vremena imalo efekta na sve. Moj razlog za netreniranje je što sam još uvek zadovoljna svojim telom. Verovatno je to individualno. Ne kažem da nezadovoljstvo treba da bude glavni motiv za trening, ali mislim da danas velika većina to tako gleda i doživljava. Uverena sam da sport utiče kako na fizički, tako i na psihički deo nas i pokušaću da nastavim tamo gde sam se zaustavila, pa možda čak povučem još nekoga sa sobom, jer smatram da sport treba da bude deo života svih nas – rekla je Vukčevićeva.

Postoje brojni razlozi koji govore u prilog bavljenju sportom, opšte je poznato da sport utiče na smanjenje telesne težine, što je kod nas veliki problem s obzirom na procenat gojaznih studenata. Mladi koji se bave sportskom aktivnošću imaju zdravije navike, ali pored toga razvijaju i svest o tome šta znači fer-plej, pobeda i prihvatanje poraza. Instruktor fitnesa i personalni trener Nikola Simičić kaže da studenti svoje vreme provode sve manje u nekoj fizičkoj aktivnosti zbog prevelikih obaveza koje imaju na fakultetu.

– Studenti najveći deo vremena provode uglavnom, sedeći na predavanjima, učeći, a i kada imaju slobodno vreme, provode ga sedeći kod kuće ili u kafićima. Retki su oni koji se odluče na bavljenje nekim sportom. Nisu svesni koliko im bavljenje nekom sportsko-rekreativnom aktivnošću može uticati na oslobađanje od stresa, kao i na poboljšanje raspoloženja. Pored prednosti koje se odnose na njihov psihički život, bavljenje sportom će poboljšati njihove fizičke predispozicije, eventualno smanjenje telesne težine, zbog čega će sigurno biti prezadovoljni – kaže Simičić.

Godine 2014. nacionalni prosvetni savet  podržao je ideju da se fizičko vaspitanje vrati posle gotovo 16 godina na fakultet kao obavezan predmet. Cilj ove ideje je da se poboljša zdravstvena slika mladih u Srbiji koja nije na zavidnom nivou. Nastava fizičkog vaspitanja bi se odnosila na sve godine studija, ali bi sadržaji bili usklađeni sa afinitetima studenata. Nastava bi se odvijala u zakupljenim salama sportskih centara, bazenima i na otvorenom.

Ne sme se zaboraviti na onu često izgovaranu rečenicu – u zdravom telu zdrav duh – upravo zbog toga je neophodno da se donesu rešenja koja će biti u vidu većeg broja fiskulturnih sala, bolje opreme, većeg broja terena, ali i kvalitetnijeg nastavnog kadra koji će sve to moći da upotpuni, a mladima će se na taj način pružiti prilika da budu više fizički aktivni i sačuvaju zdravlje.

Nema komentara

Napišite komentar