Na severnoj periferiji Novog Sada, na Kisačku ulicu nastavlja se Sentandrejski put — ulica koja danas deluje kao najobičniji tranzit koji spaja centralni Novi Sad sa Klisom. Kao saobraćajna trasa, ovaj put postoji još od 18. veka, kada je služio kao drumski pravac iz Petrovaradinskog šanca ka severu, do tada najznačajnijih gradova u tom pravcu – Sente, Subotice, Sombora, Sentandreje i (verovatno) mnogih drugih gradova na „S“.
Sentandreja je u „ono vreme“ bila kulturno i crkveno središte Srba u Habzburškoj monarhiji. Ta simbolična veza i jeste razlog zašto ovaj put nosi svoje ime.
Sam naziv „Sentandrejski put“ u zvaničnim dokumentima prvi put se javlja u drugoj polovini 19. veka, u okviru razvoja modernih urbanističkih planova. Pre ovog uknjiženog imena postoje samo pretpostavke, ali najverovatnije je nosio kolokvijalna imena poput „drum ka severu“ ili „put za Sentu“. Napravljen je po otiscima starog rimskog puta.
foto: vojvodina.gov.rs
Početkom 20. veka, ulica dobija i sasvim novu dimenziju - širenjem grada, Klisa najzad postaje periferija, a ne, kao dotad, udaljeno zanatsko naselje. Tako Sentandrejski put postaje i glavna spona između Novog Sada i Klise.
Klisa je jedno od najstarijih, a vrlo verovatno i najstarije naselje na prostoru današnjeg Novog Sada. Arheološki nalazi govore o prisustvu ljudi i naselja još od doba starijeg neolita – dakle, naselja stara oko 7000 godina. Vezuje se za kompleks kultura Starčevo–Kereš–Kriš, koji predstavlja jednu od prvih neolitskih kultura u Srbiji.
Zatim postoje nalazišta vinčanske kulture, koja pripada mlađem neolitu (4500–3000. p.n.e), a odlikovala su ga stalna nadzemna staništa, oruđe i oružje od kostiju i kamena, i razvijeno grnčarstvo.
Potom, od 10. veka pa do danas, postoje uzastopni dokazi i zapisi o životu. Sama Klisa delila se na dva naselja: Vašaroš Varad, poznat i kao Stari Petrovaradin, koje je bilo najvažnije srednjovekovno naselje na bačkoj obali današnjeg Novog Sada, i Gornje Sajlovo, slovensko naselje koje se prvi put pominje u 13. veku.
U 16. veku, Turci beleže Klisu kao naseljeno mesto. Premda bez strateškog značaja, posedovala je veliki tranzitni značaj, kao tačka koja spaja Petrovaradin sa severom – otuda Sentandrejski put. Tada Klisa po prvi put dobija i svoje današnje ime. Aktuelna teorija kaže da ono vuče poreklo još iz rimskog perioda, kada je ovaj prostor beležen kao ecclesia – što znači „crkva“ na latinskom jeziku.
Danas, Sentandrejski put nije više ni granica imperija, niti rimski drum, niti srednjovekovni put za sever. On je samo još jedna ulica našeg malog grada — naizgled identična desetinama drugih, i ničim posebno prepoznatljiva.
Nema komentara