U istoriju nije ušla kao vojnik, već kao veliki dobrotvor i borac za ženska prava, ne samo u Srbiji već i celom svetu. Ostala je upamćena kao simbol hrabrosti i humanosti.
Jelena Lozanić rođena je 1885. godine u Beogradu, u obrazovnoj i uglednoj porodici. Njen otac, Ljubomir Sima Lozanić, bio je hemičar, professor Velike škole, prvi rektor Beogradskog univerziteta, član Srpske kraljevske akademije i Srpskog učenog društva, ministar poljoprivrede i inostranih poslova, poslanik Kraljevine Srbije u Londonu, kao i član Srpske vojne misije.
Photo: sr.wikipedia.org
Zašto je sve ovo važno? Zato što je Jelena, odrastajući u takvom okruženju, od malena razvila izuzetnu inteligenciju, znatiželjnost i time izrasla u hrabru ženu. Vremenom je postala sve više angažovana za društvena pitanja i položaj žena, što se kasnije odrazilo na njen dalji životni put. Pre svega, završila je Višu žensku školu, a tada je to bio ozbiljan podvig za jednu ženu.
Godine 1910. istakla se kao sekretarka Srpskog ženskog narodnog saveza, ali i kao učesnica na kongresu Međunarodnog sveta žena u Kopenhagenu, gde se borila za prava žena na međnarodnom nivou.
Posebno se istakla po humanitarnom radu. Nakon Balkanskog rata priključila se Kolu srpskih sestara, gde je negovala ranjenike, brinula o ratnoj siročadi i učestvovala u pružanju pomoći svim ugroženima.
Tokom Prvog svetskog rata njena uloga dobija najveći istorijski značaj. Oduvek je bila humanitarac, ali svojim postupcima se ovde posebno istakla, kao predstavnica Crvenog krsta. Ona je putovala širom Evrope i Amerike, prikupljajući pomoć za srpske ranjenike, ratnu siročad i izbeglice. Zajedno sa svojim mužem, Džonom Frotingamom, postala je najveći dobrotvor srpskog naroda.
Zahvaljujući njenom trudu i radu, u Čačku su osnovani dom za ratnu siročad, kao i Crveni krst. Učestvovala je i u osnivanju Odbora američkih prijatelja Jugoslavije, a do kraja svog života ostala je posvećena humanitarnom radu.
Ljubav prema svom mužu ozvaničila je pred oltarom ruske crkve u Njujorku, a ubrzo potom dobili su i ćerku Anu.
Preminula je 6. Februrara 1972. godine u Francuskoj. Njen trud i dela ostali su upamćeni, i s toga je odlikovana Ordenom Belog orla i Ordenom Svetog Save višeg stepena. Ipak, njena najveća nagrada upravo je bila priznanje naroda kojem je posvetila svoj život.
Njeno herojstvo i sudbina predstavljene su i u predstavi Dvije žene i jedan rat, u produkciji Dom Jevrema Grujića i režiji Aleka Conića. Predstava prikazuje prijateljski odnos Srbije i Amerike tokom Prvog svetskog rata, ali sa akcentom na dve žene, Mejbl Danlop Gordon Grujić i Jelenu Lozanić.
Nema komentara