Producentske kuće, poput Dizni i Piksar studija, sve se češće trude da prave animirane filmove s kojima će se, pored, naravno, dece, moći poistovetiti i odrasli. Jedan od njih je upravo "Inside out 2“ (U mojoj glavi 2) koji je 2024. godine oborio sve rekorde kada su crtani filmovi u pitanju.
Ovaj film je nastavak crtaća "Inside out“ (U mojoj glavi), jednog od najpopularnijih animiranih filmova iz 2015. godine. Radnja prvog dela smeštena je unutar uma jedanaestogodišnje devojčice Rajli i prati njenih pet osnovnih emocija – Radost, Bes, Strah, Gađenje i Tugu, koje vredno rade na tome da se Rajli oseća dobro. Radost je predvodnica grupe i njen cilj je da Rajli bude srećna, Bes brine o tome da sve bude pravedno, Strah pazi da Rajli uvek bude bezbedna, Gađenje vodi računa da se Rajli ne otruje (ni bukvalno – fizički, a ni figurativno – društveno), dok za to šta je cilj Tuge - niko nije siguran.
Kad se Rajli sa porodicom preseli u novi grad, emocije su tu da joj pomognu da što lakše i bolje podnese ovu promenu. Međutim, do zapleta dolazi kada Radost i Tuga slučajno završe u dalekoj dubini Rajlinog uma, zajedno sa nekim njenim važnim uspomenama. Dok one pokušavaju na sve moguće načine da se vrate do baze uma, kormilo koje ima funkciju da održava Rajli srećnom nerado preuzimaju Bes, Strah i Gađenje. To nas dovodi do mnogih komičnih, a za Rajli i pomalo traumatičnih scena. U završnoj sceni prvog dela pali se alarm za pubertet koji emocije odlažu. Već iz toga smo mogli zaključiti da će doći do nastavka za par godina kada pubertet više neće moći da se odgodi.
Upravo se to i dogodilo. "Inside out 2“ nam je doneo još više zapleta i komplikacija, kada se u bazu doselilo novih pet emocija i to zahvaljujući upravo pubertetu. Anksioznost, Zavist, Smor, Stid i Nostalgija novi su junaci Rajlinog uma. Za razliku od prvih pet emocija koje se od početka bore za nju, kada su u pitanju nove emocije deluje više kao da se ona bori s njima.
Foto: NME
Rajli je sada trinaestogodišnjakinja koja usled ulaska u pubertet doživljava mnoge promene, kako fizički, tako i psihički. Pritisak da upadne u prestižni hokejaški tim i uklopi se u novo društvo devojaka koje su već u srednjoj školi stvorio je nemir u Rajlinom umu. Zahvaljujući tome, Anksioznost je postala predvodnica ovog dela i odbacila glavne junake prvog filma koji su sada postali „potisnute emocije“.
Ovo filmsko ostvarenje dobilo je bezbroj pozitivnih komentara kako od gledalaca, tako i od filmskih stručnjaka, ali i psihologa. Oni smatraju da ovo, iako je animirani, nije film samo za tinejdžere već za sve uzraste – od onih koji se još nisu ni susreli s pubertetom do onih kojima je on u dalekom sećanju.
Cela priča je jako dobro koncipirana tako da mlađim generacijama drži pažnju svih sat ipo vremena trajanja filma, dok će starije sigurno podsetiti na njihove tinejdžerske dane i nasmejati, ali im istovremeno i skrenuti pažnju na to koliko je deci u tom uzrastu zapravo teško samima sa sobom.
Animacija je nešto što je, po mom mišljenju, posebno zanimljivo i odlično urađeno u ovom filmu, posebno kada su emocije u pitanju. One su prikazane tako da deluje kao da su sastavljene od mnoštva sitnih čestica. Svaka od njih treperi i sjaji laganim, jedva primetnim svetlom u pozadini što daje utisak kao da svaka ima svoju jedinstvenu auru. Zahvaljujući tim efektima, zapravo možemo reći da su i emocije predstavljene prilično realistično – kao da nisu stvarne tj. fizički opipljive, ali svakako postoje – kao i prave emocije.
Ono što je naravno najbitniji faktor jeste da ovo nije jedan od onih crtanih filmova napravljenih samo da budu zabavni deci i da likovi budu prelepi i „savršeni“, posebno glavni junak. Čak naprotiv. Rajli kao glavna junakinja, ali i njeni prijatelji, roditelji i ostali likovi, napravljeni su dosta realno. Prave pogreške, ne izgledaju uvek najbolje, menjaju se i na neki način svi oni uče kako da kontrolišu emocije i tako napreduju tokom filma. To uči decu da je sve i dobro i loše što im se dešava u životu apsolutno normalno. Verujem da je svima koji su ga pogledali ovaj crtani film pomogao da nauče bar malo bolje da se nose sa sopstvenim emocijama i da prihvate sebe i svoje bližnje sa svim vrlinama i manama.
Takođe, Rajlini roditelji imaju svoje posebne kratke sekvence i u njihove umove isto povremeno uđemo. Smatram da je to izuzetno pametno osmišljeno, ali realizovano na zabavan način. S njima se posebno mogu poistovetiti roditelji tinejdžera, pa možda čak i "ukrasti“ neki trik kako da postupe ako im se desi slična situacija sa vlastitim detetom.
S obzirom na tolike pozitivne reakcije sa svih strana, nije ni čudo da se upravo ovo Piksarovo ostvarenje može nazvati animiranim filmom sa najvećom zaradom svih vremena. Edukativan, zabavan, komičan, emotivan i pre svega blizak gledaocima – ovaj film je zaista pravo remek delo ovogodišnje animacije, za koji se svakako svi nadamo i očekujemo da će dobiti i treći nastavak.
Nema komentara