UGLJEŠA COLIĆ: Narod bez umetnosti je bez budućnosti

autor: Tamara Plavšić 0

Udruženje nezavisnih umetnika Novi Sad (UNUNS) organizator je druge Međunarodne izložbe malog formata, na kojoj će se 7. novembra u galeriji DKV predstaviti 32 autora iz Srbije, Bosne i Hercegovine, Makedonije, Slovenije, Grčke, Rumunije i Nemačke. 


Mladi slikar Uglješa Colić, jedan od osnivača i članova UNUNS-a, rođen je 1989. godine. Nakon završetka srednje škole za dizajn i primenjenu umetnost „Bogdan Šuput“ u Novom Sadu, Osnovne akademske studije slikarstva studirao je na Akademiji lepih umetnosti u Beogradu u klasi profesora Saše Filipovića, gde je završio i master studije slikarstva.

Do sada je imao 20 samostalnih i više od 30 kolektivnih izložbi, a učestvovao je i na dvadesetak likovnih kolonija u zemlji i inostranstvu.

Colićeve slike su ekspresivne, slikane širokim i slobodnim potezima, a građene su impresionistički, neposredno.

Za Univerzitetski odjek govori o UNUNS-u, ali i o položaju mladih likovnih umetnika u Srbiji.

Gde je mesto mladim likovnim umetnicima danas i sa kojim se problemima susreću?

- Mladi likovni umetnici danas se susreću sa raznim problemima i iskušenjima. Pre svega, postojeće institucije nedovoljno podržavaju mlade, a vlasti nemaju nikakvog sluha za probleme domaće likovne scene. Studenti sa akademija izlaze nepripremljeni za realne životne probleme koji ih čekaju. Na akademiji studenti slikarstva imaju obezbeđen atelje i modela, ako im je potreban, ali šta kada prođe tih četiri-pet godina studiranja? Jedan od glavnih problema razvijanja umetničkog izražavanja kod studenata jeste preterano nametanje načina mišljenja od strane profesora. Studenti moraju da nauče da misle svojom glavom kako bi uspeli da pronađu sopstveni put.

Koje je tvoje mišljenje o današnjoj likovnoj sceni u Srbiji?

- Mislim da se likovna scena Srbije urušila i za to su krivi, koliko likovni kritičari, toliko i sami umetnici. Današnje vreme jeste vreme kapitalizma i nedostatka humanosti i samosvesti, ali to nije izgovor da zabijemo glavu u pesak. Kad-tad će morati da dođe do kraja nekih nadriumetnika koji nam plasiraju uvezeno „đubre“ sa Zapada ili Istoka. Gde je tu naša likovna scena? Današnji političari zapostavljaju našu slavnu prošlost, ali još gori od toga jeste fakat da se niko ne bavi formiranjem naše budućnosti. Narod bez kulture i umetnosti je narod bez budućnosti. Civilizacijski nivo danas opada, što je skandalozno, s obzirom na to da se nalazimo u prvoj polovini 21. veka.

S obzirom na to kakvo je stanje, to jest, kako i sam kažeš „stanje propasti domaće likovne scene“, kako mladi umetnici plasiraju svoje radove na tržište?

- Vrlo jednostavno - nikako. Čini se da umetnika danas ima više nego ikada, a broj galerija je u stalnom padu. Tržište likovnih radova u Srbiji danas ne postoji. Da bi tržište postojalo, kao prvo, moraju se poštovati neka pravila. Ako umetnik prodaje slike u galeriji po jednoj ceni, mora ih po istoj ceni prodavati i u ateljeu, a ne po mnogo manjoj. Danas imamo primere već afirmisanih umetnika koji sami sebi obaraju cenu, a samim tim i svojim kolegama. To je nepoštovanje sebe, svojih kolega i samog galeriste. Sistem jednostavno ne funkcioniše. Mladi su tu, naravno, „gurnuti“ u sporedan plan i deluju kao Leonardov sfumato.

Koje mogućnosti preostaju mladima, koji je tvoj savet za umetnike koji dolaze?

- Mladi se ne mogu osloniti na postojeće institucije. Moraju se sami angažovati i zauzeti za osnivanje novih institucija van postojećeg sistema i za formiranje nove lkovne scene i novog likovnog tržišta. Na primer, ja sam, pored Marije Erdelji i Aleksandra Opačića, jedan od osnivača novog Udruženja nezavisnih umetnika Novi Sad. Ono se pretežno bavi izlagačkim aktivnostima. Od kada smo osnovali UNUNS, prošle godine, imali smo niz izložbi, kako samostalnih, tako i kolektivnih, međunarodnih i žiriranih. UNUNS je grupa mladih, nezavisnih umetnika koji nisu članovi nijedne druge postojeće organizacije. Oni su se okupili da sarađuju i da se bore za nove sisteme vrednosti i poglede na likovno stvaralaštvo. Naš cilj je da se potrudimo da doprinesemo formiranju nove likovne scene prve polovine 21. veka. Uz nove likovne umetnike idu i novi likovni kritičari, poput mlade istoričarke umetnosti Ljiljane Maksimović, koja je napisala tekst za ovogodišnju međunarodnu izložbu. Smatram da treba da bude što više novih udruženja i umetničkih grupa.

            

Nema komentara

Napišite komentar