Priča o žena koja ne želi da napusti okeansko dno.
Dr Silvija Erl, poznatija kao „Njeno Veličanstvo Dubina“ (Her Deepness), jedna je od najvažnijih svetskih okeanografkinja i najzagriženijih zagovornica zaštite mora. Kao prva žena na čelu Nacionalne uprave za okeane i atmosferu Sjedinjenih Američkih Država, Erl je ostavila veliko nasleđe kada je reč o istraživanju podvodnog sveta i obrazovanju javnosti o značaju očuvanja okeana. I dalje nosi rekord za najdublju šetnju po morskom dnu, a njen rezime obuhvata više od 100 ekspedicija širom sveta i preko 7.000 sati provedenih pod vodom.
Rođena je 30. avgusta 1935. godine u Gibstaunu, u saveznoj državi Nju Džerzi. Odrasla je na maloj farmi u porodici koja, iako nije imala formalno obrazovanje, duboko je negovala ljubav prema živom svetu. Još kao devojčica, sate je provodila uz ribnjak, posmatrajući okolinu. U adolescenciji se preselila na obalu Meksičkog zaliva, što će značajno uticati na njenu strast prema biologiji.
Sa 16 godina završava srednju školu i dobija stipendiju za studije botanike na Državnom univerzitetu Floride. Stiče diplomu, a zatim nastavlja studije na Univerzitetu Djuk, gde sa 20 godina magistrira botaniku. Tada počinje obuku za ronjenje s bocama, što joj omogućava da biljni svet posmatra direktno – iznutra.
Nakratko obustavlja svoje studije zbog udaje i rođenja dvoje dece, ali se 1966. godine vraća i stiče doktorat. Prikupila je više od 20.000 uzoraka algi za potrebe doktorata – što je bio veliki poduhvat, jer naučnici tog vremena nisu često ronili.
Foto: www.discoverwildlife.com
Nastavila je sa ekspedicijama širom sveta. Bila je i direktorka Pomorskog laboratorijuma Kejp Hejz u Sarasoti. Godine 1968. silazi na dubinu od 30 metara i boravi u podvodnom habitatu – prva žena naučnica koja je to uspela, i to dok je bila u četvrtom mesecu trudnoće.
Velika prekretnica dolazi 1970. godine, kada predvodi žensku naučnu ekipu u okviru projekta „Tektajt II“. Tokom dve nedelje boravka u podvodnoj laboratoriji kod Devičanskih ostrva, posmatra i dokumentuje morski život. Dočekane su kao junakinje – sa prijemom u Beloj kući i paradom u Čikagu. Tada Silvija shvata da mora da svoje znanje prenese javnosti i podigne svest o značaju zaštite okeana.
Počinje da predaje na UCLA, piše za najpoznatije časopise i nastavlja svoje ekspedicije. Saradnja s podvodnim fotografom Alom Gidingsom rezultira dokumentarcem Džentl džajants of Pacifik (1980), kao i knjigom Istraživanje dubokog fronta, u kojoj opisuje svoju šetnju po morskom dnu na dubini od 380 metara – do danas neoboren rekord.
U narednoj deceniji osniva kompanije za razvoj podvodnih vozila koja omogućavaju naučnicima da zalaze što dublje u neistražene okeane.
Postaje glavna naučnica NOAA – naravno, prva žena na toj poziciji. Iako se posle samo dve godine povlači sa te funkcije, nastavlja rad na edukaciji i razvoju tehnologije za istraživanje dubina. Piše knjigu Morska promena: Poruka okeana, koja služi kao hitan poziv na zaštitu mora i svih voda.
Silvija Erl je autorka preko 200 naučnih radova, predavala je u više od 80 zemalja i dobitnica je više od 100 priznanja i 27 počasnih diploma. Danas vodi organizaciju Mission Blue/Sylvia Earle Alliance, posvećenu očuvanju okeanskog ekosistema. Inicijativa „Mesta nade“ njenog tima ima za cilj stvaranje globalne mreže za zaštitu morske bioraznolikosti – sve to kako bi se što efikasnije suprotstavili klimatskim promenama na Zemlji.
Dr Silvija Erl ostaje žena za koju možda nećete čuti na prvu, ali kada jednom čujete njenu priču – ona ostaje. Ona je simbol naučnice koja ne odustaje, ma koliko decenija prošlo.
Nema komentara