Najprevođenija mađarska autorka, prevedena na više od 30 jezika i objavljena u 42 zemlje, dobitnica prestižnih nagrada, upravo je Magda Sabo. Svoj književni put započela je u senci političkih pritisaka, najpre nagrađena, a potom odmah cenzurisana.
Pisala je romane, drame, eseje, studije, poeziju, memoare i književnost za decu. Književnu karijeru započela je kao pesnikinja, objavivši svoju prvu knjigu poezije Bárány (Jagnje) 1947. godine. Od tada su se njena dela nizala jedno za drugim. Tada je imala 30 godina, a pred njom je bio dug književni put koji je trajao do 2007. godine.
Photo: sr.wikipedia.org
Rođena je 5. oktobra 1917. godine u Debrecinu, Austrougarskoj, a preminula 19. novembra 2007. godine u Kerepešu, Mađarskoj. Tokom nemačke i sovjetske okupacije Mađarske (1944-1945), radila je i kao nastavnica.
Godine 1949. objavljuje Vissza az emberig (Povratak čoveku) i iste godine dobija Baumgartenovu nagradu. Međutim, ta godina, označila je i kraj njenog književnog uspona, Magda Sabo proglašena je neprijateljem Komunističke partije i iste te godine otpuštena je i iz Ministartsva, a nagrada joj je ubrzo bila oduzeta. Cenzura nije zahvatila samo nju već i njenog muža. Tako je period od 1949. do 1956. godine označen kao Staljinistička era.
Uprkos svemu, Sabo nije prestajala da piše. Tokom tog perioda napisala je i svoj prvi roman Freskó (Freska), objavljen 1958. godine. Iste godine objavila je i roman za žensku publiku, Mondják meg Zsófikának (Reci mladoj Sofi), kao i knjigu poezije Bárány Boldizsár (Lorens Jagnje).
Sabo je veliku pažnju posvećivala ženskoj publici, pa je pored ovog romana, napisala i druga dela, sa istim akcentom. Godine 1959. objavila je roman Az őz (Srna), usredsređen na glumicu koja se suočava sa traumama siromašnog detinjstva. Objavila je još dva romana za mlade žene, Álarcosbál (Maskirana lopta) i Születésnap (Rođendan).
Pored romana za žene, pisala je i za decu, a najistaknutiji je bio roman Tündér Lala (Lara vila) iz 1965. godine. U avanturističkom romanu Abigél (Abigail) iz 1970. godine, Sabo donosi priču o devocji iz istočne Mađarske tokom Drugog svetskog rata. Roman je 1978. godine dobio i svoj vzuelni prikaz, adaptiran je u TV seriju, a 2008. godine u mjuzikl.
Posvetila se i svojoj autobiografskoj karijeri, kroz dela Ókút (Drevni izvor) i Régimódi történet (Staromodna priča), u kojima prikazuje svoju porodičnu istoriju.
Titula njenog najpoznatijeg dela pripala je romanu Az ajtó (Vrata) iz 1987. godine, sa fokusom na odnosu između dve žene, žene pisca koja osvaja književnu nagradu i njene kućne pomoćnice. Roman je dobio i svoju filmsku formu, a Sabo je za njega dobila prestižnu francusku nagradu Femina. Sintija Zarin je u New York Times-u roman Vrata, opisala kao ,,knjigu koja trese kosti”.
Ovo su samo neka od dela po kojima je Magda Sabo ostala zapamćena, dok iza nje stoji još veliki broj njih koji obuhvata više decenija stvaralaštva.
Dobitnica je i brojnih prestižnih nagrada, među kojima se izdvajaju nagrada Atila, Jožef, Košut, prestižna francuska književna nagrada Femina za strani roman i Cévannes za evropski roman. Izabrana je i za članicu Evropske akademije nauka, a čak četiri njena romana uvrštena su među sto najvažnijih mađarskih romana svih vremena.
Jedino što nam sada preostaje jeste da uživamo u čitanju dela Magde Sabo, otkrivajući svetove koje je ona, uprkos brojnim preprekama, s velikom strašću i trudom uspela da stvori.
Nema komentara