Odjekivanje: Dejvid Bouvi

autor: Gvozden Milivojević 0

Došao je kraj najdužeg meseca u godini. Obeležio je mnoge događaje i promene, ali nas je i podsetio da je prošlo 10 godina otkako je Ziggy Stardust napustio Zemlju i podario nam svoj poslednji album Blackstar. Album je simbolično izašao na njegov rođendan, a Dejvid je preminuo samo dva dana kasnije. Možda nije vreme za recenziju albuma, već samog lika Dejvida Bovija.

Dok je bio tinejdžer, svirao je saksofon, ali najveći uticaj na njega imao je stariji polubrat Teri, koji ga je upoznao sa rok muzikom i knjigama u istom duhu. No, Teri je imao svoje unutrašnje demone i kasnije je smešten u mentalnu ustanovu zbog svojih problema. Ovo je imalo veliki uticaj na Bovija i njegov kasniji rad, s obzirom na to da je Teri izvršio samoubistvo 1985. godine, o čemu govori i pesma „Jump They Say“.

U srednjoj školi pridružio se mnogim bendovima i nastupao pod imenom „Davy Jones and the Lower Third“. Plašeći se da će njegovo ime biti pomešano sa pevačem grupe The Monkees, Dejvid menja prezime u Bouvi. Početkom 1969. godine u potpunosti se posvećuje muzici i potpisuje ugovor sa diskografskom kućom Mercury Records. Tog leta objavljuje singl „Space Oddity“, za koji je rekao da je inspiraciju dobio nakon gledanja Kjubrikovog filma 2001: A Space Odyssey. Danas je teško reći da li je poznatiji pesma ili film.

Sledeći album, The Man Who Sold the World iz 1970. godine, doneo mu je novi talas popularnosti, ali i znatno teži zvuk, potpuno drugačiji od svega što je do tada radio.

Foto: Flickr, album The Man Who Sold the World

The Rise and Fall of Ziggy Stardust and the Spiders from Mars

Ovo je jedan od onih albuma za koje se bez greške može reći da su suvi klasici. Bez njega Dejvid ne bi bio ono što jeste i onakav kakvog ga pamtimo. Njegov stil oblačenja, čitav imidž, način govora i pisanja pesama rođeni su na ovoj ploči. Njegovi šljašteći kostimi, šminka i futurističke izvedbe samog Zigija zvanično su označili kraj Woodstock ere i početak budućnosti. Počevši od pesme „Five Years“, pa sve do „Rock ’n’ Roll Suicide“, ovde nema mućka.

Producirao je za Lu Rida i Igija Popa, nastavio sa svojim glam rokom i na albumu Aladdin Sane, na kojem je sarađivao sa Mikom Džegerom i Kitom Ričardsom - prijateljstvo koje je trajalo decenijama. Takođe, bio je prisno povezan sa Džonom Lenonom, kao i sa bendom Queen, iz čega je proizašla pesma „Under Pressure“. Zanimljivo je reći da je napisao i veliki hit „All the Young Dudes“ benda Mott the Hopple. Glumio je i u filmovima, od kojih je najpoznatiji Labyrinth, u režiji Džima Hensona, a produkciji Džordža Lukasa.

Foto: Flickr, Ziggy Stardust

Ostale decenije proveo je kao rok zvezda - od života u Berlinu do objavljivanja čak 26 albuma. Na samo dve ploče ne nalazi se njegovo lice, uključujući i poslednju, Blackstar.

Njegovo posmrtno delo predstavlja poslednje pismo čoveka koji zna da je kraj blizu. Ovaj album bez konteksta nije toliko moćan, ali znajući njegov život i kraj, postao je deo mita. Mita o čoveku koji je iz svemira došao kao Ziggy, sleteo na Zemlju i hteo da bude heroj makar na jedan dan. Deceniju nakon njegove smrti, ovog meseca treba se podsetiti lika i dela Dejvija Džounsa (koga ne možete pomešati sa pevačem grupe The Monkees).

    Napišite komentar


Nema komentara

Napišite komentar