Od slavne istorije do poptune zapuštenosti: Šta se dešava sa Pančevačkom pivarom?

autor: Andrijana Martačić 0

Kraj Tamiša i Dunava, legendarna pančevačka pivara živela je život vredan istorijskih knjiga.

I još uvek ga živi ali taj je život sve češće oblikovan nemarom i zapuštanjem pre nego slavom i ponosom koja je nekad krasila Narodnu pivaru.

Objekat Stare Vajfertove pivare kopni u pejzažu grada Pančeva. Međutim, iako nema sredstava za njegovo restauriranje – nije zaboravljen.

Narodna pivara, poznatija i kao Vajfertova pivara u Pančevu pod ozbiljnom je opasnošću od urušavanja i propadanja.

Star tek nešto više od tri stotine godina, ovaj objekat predstavlja spomenik industrijalizacije Vojvodine. Kao kulturno dobro kompleks pivare prvi put je stavljen pod zaštitu 1948. dok je taj status 1991. unapređen u kulturno dobro od velikog značaja.

Foto: Fondacija Neozoik

Godine 2014. grad Pančevo raspisao je konkurs za "izbor najboljeg idejnog urbanističko-arhitektonskog rešenja" za obnovu pivare. Pobednički predlog uključivao je muzej manufakture i pivarstva, kao i prostor za kulturne manifestacije. Deceniju kasnije ništa se nije promenilo. Konkurs je ostao samo idejno rešenje, a do konkretnih postupaka u rešavanju pitanja revitalizacije objekta nikada nije došlo.

Stanje je isto kao što je bilo i tada, odnosno 2014. godine i ništa se nije promenilo, a objekat je propao onoliko koliko vreme to dozvoljava.

"Vreme je prošlo, niko to ne koristi, niko to ne održava. Bilo je samo nekih malih aktivnosti koje je Zavod predvodio na nekoj sanaciji osnovnih delova", rekao je za Odjek Aleksandar Stanojlović, arhitekta i jedan od učesnika na konkursu iz 2014. godine.

Zavod za zaštitu spomenika kulture Pančevo je do 2017. godine preduzeo neke mere u sanaciji kompleksa.

Godine 2005. dogodio se jedan od dva požara koji su u značajnoj meri oštetili pivaru. Drugi požar dogodio se 2010. godine prilikom radova demontaže na objektima za fermentaciju piva. Zavod je nakon prvog požara postupao u skladu sa odobrenim sredstvima i tada su urađena statička i geomehanička ispitivanja, a deo objekta je zaštićen od vremenskih uticaja.

Foto: Fondacija Neozoik

Za potrebe konkursa iz 2014. urađen je Projekat preventivne zaštite Magacina ječma i radionice, kao i dokumentovanje stanja objekta i mašina. Projekat se menjao i prilagođavao da bi 2016. bili izvedeni prvi radovi sanacije, čišćenja i zaštite od dalje devastacije. Za ostale faze projekta nisu dobijena dodatna sredstva.

Uprkos pokušajima, sredstava nije bilo od 2017. do 2022. godine.

Godina 2022. obeležila je tri stotine godina od nastanka prve pivare u Pančevu.

U širem kontekstu, pivara predstavlja svojevrstan industrijski spomenik, kao i prvu pivaru tog tipa na prostoru bivše Jugoslavije. Upravo te godine pojavilo se nekoliko inicijativa koje su zaokupirale pažnju lokalnog stanovništva.

Jedna od inicijativa je i Sačuvajmo Vajferta koju su započeli Fondacija Neozoik i Studio arhitekture za decu La Villette. Ova inicijativa rezultirala je nizom edukativnih i kreativnih radionica putem kojih su širili svest o problemu propadanja pivare i njenog značaja.

"Ideja je bila da pokrenemo akciju, probudimo grad i građane, što stare, što mlađe, da se nekako zakotrlja ta borba i da se o pivari stalno priča, ne bi li se izvršio širi pritisak na ustanove koje štite i čuvaju to nasleđe, ali i na sam grad", izjavila je za Odjek Tamara Šarkić, direktorka Fondacije Neozoik.

Glavni cilj akcija koje Fondacija Neozoik sprovodi je da kroz igru i edukaciju, kako kažu, dopru od najmlađih do najstarijih Pančevaca organizovanjem tribina, radionica, koncerata, akcija čišćenja i pozorišnih predstava u kojima učestvuju mladi.

"Počelo je biti opasno baviti se pivarom jer je ona u toliko lošem stanju da se delovi objekta raspadaju i svaki novi sneg i svaka nova sezona će uzeti svog maha", nastavlja Šarkićeva.

Kompleks pivare je tristogodišnjicu dočekao u devastiranom stanju svih objekata, te je tada urađena Ekspertiza stanja.

Zavod za zaštitu spomenika kulture Pančevo dostavio je redakciji Odjeka korake koje su preduzimali pri merama zaštite pivare od propadanja. Neki od tih koraka tiču se i Ekspertize iz 2022. godine i njih čine geodetsko snimanje kompleksa, tehničko snimanje i digitalizacija dokumentacije, uklanjanje divljeg zelenila i smeća, izrada 3D modela kompleksa, ekspertiza stanja Magacina ječma i organizovanje konferencije fokusirane na važnost i potencijale pivare i industrijskog nasleđa.

Celo pitanje revitalizacije pivare vrlo je kompleksno, a ono u čemu se svi Odjekovi sagovornici slažu je da je potrebna velika količina novca i ulaganja.

"Najveća prepreka sa kojom se suočavamo je nedostatak finansijskih sredstava za hitno pokretanje programa zaštite i održivog razvoja, iz razloga što još uvek nije u potpunosti rešeno pitanje upravljanja kompleksom", rekla je za Odjek v. d. direktorka Zavoda za zaštitu spomenika kulture Pančevo Grozdana Milenkov.

Po pitanju održive upotrebe Odjekovi sagovornici su jednoglasni: potrebno je obezbediti sadržaje vezane za istoriju i nasleđe kompleksa, dok je, sa druge strane, potrebno imati komercijalne i poslovne sadržaje koji bi omogućili ulaganja u održavanje.

"U današnjim okvirima, moglo bi da se napravi nekakvo privatno-javno partnerstvo, međutim, taj čitav kompleks bi trebalo da bude održiv. Drugim rečima, treba da ima organizaciju koja ne bi odnosila puno novca na održavanje, da ipak ima određen stepen komercijalnih sadržaja koji bi održavali čitav taj objekat", komentariše Stanojlović i dodaje da je ključ problema "nedostatak zdrave strategije i ideje kako bi se kompleks pivare koristio nakon obnove".

Iz Fondacije Neozoik ipak misle da ovakva ulaganja prevazilaze državne okvire.

"Pivara ima mnogo širi značaj jer predstavlja jednu od najstarijih pivara na Balkanu i pripadala je Evropi i evropskom kulturnom nasleđu onog doba", komentariše Šarkićeva.

Ona dodaje i da je Fondacija konkurisala na projekat Sedam najugroženijih Evropa Nostre, te se nada da će takvom vrstom vidljivosti pivara privući veće investicije i dobiti medijsku pažnju i mogućnost apliciranja za značajnije fondove za restauraciju.

O primeru revitalizacije podjednako starog objekta za proizvodnju piva ne mora se tragati dalje od Banata, doduše, onog u Rumuniji. Fabrika piva u Temišvaru takođe je stara tri veka, a u jednom periodu bila je vodeća industrija proizvodnje piva u Evropi. Za razliku od pančevačkog parnjaka, ona je preživela nacionalizaciju, promene vlasništva i ostala vodeći proizvođač piva u tom podneblju.

Kada govorimo o primerima obnove industrijskih objekata u Srbiji, neki od primera su Stari mlin u Beogradu, Kulturna stanica Svilara u Novom Sadu, dok je trenutno u toku obnova Svilare u Pančevu i Beloj Crkvi.

Prvu pivaru u Pančevu osnovao je 1722. godine Abraham Kepiš, preduzetnik iz Požuna, današnje Bratislave. Iako se nije dugo zadržao u upravi pivare, bio je jedan od utemeljivača proizvodnje piva u Pančevu. Vlasnici fabrike su se smenjivali, sve dok 1847. vlasništvo nije preuzeo Ignjat Vajfert.

Foto: Istorijski arhiv Pančeva

Tokom svog rada Ignjat je bitno unapredio proizvodnju i oživeo fabriku. Tokom tog perioda proizvodnja je ubrzana i mnogostruko povećana nabavljanjem parne mašine od šest konjskih snaga. Pivara I. M. Vajfert 1911. prelazi u vlasništvo Đorđa Vajferta sve do njegove smrti krajem tridesetih godina dvadesetog veka.

Đorđe Vajfert bio je fabrikant, filantrop i guverner Narodne banke Srbije. Obrazovanje je stekao u Velikoj pivarskoj školi u Nemačkoj, a njegov lik i delo ostalo je ovekovečeno na novčanici od hiljadu dinara. Interesovanja ovog preduzetnika nisu se ograničavala samo na proizvodnju i humanitarne aktivnosti već i na istoriju i kulturu, te se tako beleži da je bio jedan od utemeljivača Srpskog arheološkog društva.

O pančevačkoj pivari iz doba vlasništva porodice Vajfert pisao je akademik Aleksandar Deroko. U svojim delima priseća se pivare, lađa koje su plovile Tamišom i pamti da su brojni Beograđani tamo odlazili na krenviršle, perece i hladno pivo.

Posle Drugog svetskog rata pivara je nacionalizovana i nazvana Narodna pivara. Radila je po principu radničkog samoupravljanja i u posleratnom periodu privlačila je mnoge umetnike iz filmske industrije, te su mnogi filmovi i serije snimani u neposrednoj blizini objekta.

Prelaskom u novi milenijum započet je proces privatizacije fabrike. Kompleks pivare je prodat turskom Efesu, a četiri godine kasnije većina akcija prodata je Hajnekenu kada je proizvodnja piva obustavljena, a fabrika zatvorena.

Mali deo prostora nekadašnjeg kompleksa očuvan je izdavanjem u zakup sredinom devedesetih, renoviranjem i otvaranjem kafane.

Narednih godina udruženje građana Muzej pivarstva Đorđe Vajfert bavio se preuređivanjem izložbenog dela fabrike u kome se nalaze stare mašine.

Ova inicijativa bila je neodrživa i muzej je nedugo potom zatvoren, a pivara ostavljena na milost i nemilost volje i vremena.

Nema komentara

Napišite komentar