Sa “one” strane Dunava, u podnožju tvrđave nalazi se kej koji se prilično retko pominje. Štaviše, siguran sam da većina Novosađana ne zna ni kako se taj kej zove!
Petrovaradinski kej, odnosno Kej skojevaca, je onaj lepši kej u Novom Sadu. To je onaj kej koji ne smrdi! To je šetalište obasuto cvećem, sa znatno manje saobraćaja!
Nekada, ovde su se nalazile gradske kapije nalik današnjoj Beogradskoj kapiji, no one su nažalost srušene kako bi se izgradio most. One su same po sebi vredne celoga teksta, tako da više o njima u tekstu ovde.
No zašto Kej skojevaca, i šta je uopšte skojevac?
Možda bi pravilnije bilo napisati Kej SKOJ-evaca, jer je ulica posvećena upravo članovima ove ideološke grupacije.
SKOJ je skraćenica za Savez komunističke omladine Jugoslavije, osnovan je 1919. godine u Beogradu. Bio je omladinski odeljak tada ilegalne Komunističke partije Jugoslavije. Zadatak mu je bio okupljanje mladih radnika, učenika i studenata, kako bi širio socijalističke ideje i stvorio generaciju spremnu za bitku za političke i društvene promene.
Odigrao je ključnu ulogu i u Drugom svetskom ratu. Takozvani skojevci često su se priključivali partizanskim odredima i učestvovali u borbi protiv okupatora.
No, nakon 1945. godine, u sada Socijalističkoj Jugoslaviji, SKOJ je prerastao u zvaničnu omladinsku organizaciju, sa ulogom vaspitanja mladih u skladu sa komunističkom ideologijom. Služio je za organizaciju radnih akcija, društvenih izgradnji i obezbeđivanja “političkog podmlatka” za Partiju.
Početkom pedesetih godina tranformiše se u Savez socijalističke omladine Jugoslavije (SSOJ), koji je imao širu društvenu ulogu. Ipak, ovo je tekst o ulici a ne o SSOJ-u.
SKOJ danas postoji samo kao deo istorije. Simbolika mu se vezuje za pokret otpora, revoluciju, i socijalistički entuzijazam.
foto: WIkimedia
Elem, nazad na ulicu – pokraj ulice nalazi se kompleks Vojne bolnice, podignute još u 18. veku za potrebe habsburške vojske. U kasnijim godinama pretvorena je u vojnu bolnicu Jugoslovenske narodne armije. Kej je predstavljao vrstu parka, odnosno šetališta baš za pacijente ove ustanove.
Sam kompleks je zapravo nastao od crkvenih samostana. Car Josif II je naredio adaptaciju u bolnicu. Kroz godine zgrada je adaptirana više puta. Crkveni objekti bili su prilagođeni, kupole srušene itd.
Uprkos rušenjima i renovacijama, ovaj kompleks i dalje stoji i prelep je kao i nekada, a i namena mu je nepromenjena.
Najpoznatiji deo ovog prostora je Oficirska plaža. Nastala je kao kupalište za oficire habsburške vojske, a tokom socijalističkog perioda postala gradsko kupalište Petrovaradina i Novog Sada. I danas ostaje druga najposećenija plaža u Novome Sadu.
Za Petrovaradin, konkretno za Podgrađe i Stari Majur, karakteristične su ulice koje nose imena po važnim ličnostima hrvatskog porekla, verovatno baš zato što se tu i danas nalazi velika populacija hrvatske nacionalne manjine. Bilo bi to dovoljno čudno samo po sebi, s obzirom da su početkom ovog milenijuma imena ulicau u Novom Sadu masovno menjanja tako da predstavljaju srpsku nacionalnu politiku. Sve vezano za Jugoslaviju izbrisano je, veoma često bukvalno.
Postavlja se pitanje, kako je moguće da je ova ulica zadržala svoje staro ime? Kanda da je toliko nepoznata da su je zaboravile i vlasti...
Nema komentara