U utorak, 28. oktobra 2025. godine, u novosadskom Studentskom kulturnom centru, obeležen je treći dan omladinskog pozorišnog festivala Upad.
Novosadska publika imala je priliku da se upozna sa delom glumačkog ansambla Narodnog pozorišta u Somboru. Predstava Svaka divna stvar na intriganan i sentimentalan način donosi priču o mentalnom zdravlju, životnim problemima i malim stvarima koje život, ipak, čine ne toliko bolnim. Predstavu je, prema tekstu Dankana Mekmilana, režirao Ninoslav Đorđević, ujedno i jedan od glumaca. Pored Đorđevića u predstavi igraju i Lea Jevtić, Jovana Antičević, Olga Vučić i Ana Demić.
 Foto: www.noviradiosombor.com
Foto: www.noviradiosombor.com
Brojnost gledalaca ni ovoga puta nije razočarala organizatore festivala budući da je pozorišna sala Studentskog kulturnog centra bila u potpunosti puna.
Činjenica da je predstava interaktivna dodatno je približava publici i razbija barijeru između nje i glumaca, stvarajući prostor pun emocija i razumevanja. Predstava je započeta „kastingom”u holu Studentskog kulturnog centra, nakon čega je premeštena u pozorišnu salu. Nekoliko pojedinaca je odabrano i dodeljeni su im papiri sa tekstom i brojem, odnosno njihove uloge, za koje će se ispostaviti da su izuzetno značajne za celokupan tok predstave i razumevanje njene radnje. Prirodnost i nesputanost odabranih glumaca stvorile su prijatnu i ležernu atmosferu, pri čemu su talentovani glumci uspevali da sve vreme održe fokus publike na njenoj glavnoj temi – značaju brige o mentalnom zdravlju.
 Foto: www.vijesti.me
Foto: www.vijesti.me
Predstava je završena gromoglasnim aplauzom, ali i visoko podignutim indeksima i crvenim šakama u znak solidarnosti sa višemesečnom studentskom brobom.
Predstava Svaka divna stvar prožeta je mnogobrojnim motivima i životnim nedaćama koji su, u izvesnoj meri, svima bliski i poznati. Tokom 150 minuta izvođenja, gledaoci su, zahvaljujući izuzetnoj glumi i bogatoj mašti, prošli kroz nekoliko decenija Đorđevićevog života i čitav spektar najrazličitijih emocija. Celokupan doživljaj predstave ostaje individualan, uslovljen pređašnjim ličnim iskustavima i načinom na koji razumemo svet, ali jedno je sigurno – nakon nje niko neće ostati ravnodušan.
 
                                
Nema komentara