Ima nešto smešno i moćno u tome kad neko digne ruke – ali ne iz poraza, već iz prosvetljenja. Na svom novom albumu I Quit, sestre Haim ne kapituliraju, već se posvećuju momentu kada je najpametnije povući se. Sve to spakuju u jedan kalifornijski ton: „Traži i naći ćeš.“ Na prvoj pesmi odmah citiraju Springsteena i Linkolna – lagana vožnja pustinjskim autoputem.
Ali ovo nije neka „girl power“ mantra koja se jeftino prodaje roze s konfetama. I Quit je kao neodlučni džuboks koji žonglira između odlučnosti i sumnje – poput poruke koja se drži u draftu jer ni sam ne znaš kuda ide.
Foto: Screenshothaimofficial.com
Veliko otvaranje traži pažnju, pa se predomisli. Kao da ni same Haim ne znaju gde bi išle i u kom pravcu. Previše je tog predomišljanja u pesmama, kao da kontriraju same sebi. Pesme su definitivno sunčani folk-pop, ali ima tu i mračnijih trenutaka sa zracima nostalgičnog shoegaze-a.
Sredina albuma ume da se zaleti i izgubi, nekako neujednačeno pokušava. Pokušava da prodre u dubine teksta, ali on potpuno izleti iz šina („da zaustavim sve ratove, makar trajalo milion godina“ – stvarno?). U istoj pesmi uhvate se za drugu nit i ona zapravo pogodi u suštinu: „Ne bi ti bilo stalo ni da ležim mrtva na ulici.“
Pesma „Relationships“ nam ipak daje onu roze stranu popa, koja je dosadila i najzagrejanijim fanovima Tejlor Svift. Malo zvuče patetično i posno, ali i dalje ne prelaze neku nenormalnu granicu koja bi bila za gađenje. Na kraju – samopouzdanje kao iz Diznijevog crtaća, sa brutalnim ritmom i čvršćim zvukom. Sa šaptanjem u pozadini: „Možda samo pokušavam da ti kažem da me nikad nije ni bilo briga.“ I eto ih – ne čekaju više ni izvinjenje, ni klimanje glavom, nije potrebno ni objašnjenje. Mogao je to biti dobar kraj, ali bitna je sloboda koja je preostala – „To let go“.
Haim su uspele da snime jedan neuredan, ponekad promašen, ali skoro uvek ljudski album. I Quit svakako nije najiskreniji album, niti najprovokativniji, ali nam je dao nešto zanimljivo za slušanje. Definitivno jedna od boljih priča koje nam je pop muzika dala u poslednje vreme. Nijedna pesma nije čudna kao, na primer, „If I Could Change Your Mind“, ali njima je ovo bilo potrebno da malo ispipaju teren pre velikog otvaranja. Dobili smo malo rokenrola na pojedinim mestima, malo dobrih tekstova i gomilu malih ideja o kojima treba razmišljati.
Nema komentara