Povratak benda múm je veliko iznenađenje za ovu godinu. Pored dosadnih pop pesama koje se ponavljaju, ovakav album je nešto što nismo tražili, ali što nam je trebalo. History of Silence je projekat sniman kroz više godina i po čitavom svetu, sa dodatkom simfonijskog orkestra u islandskom gradu Akjureiriju. Ovaj vinil se poigrava sa sopstvenim naslovom, često prelazeći u bujne elektronske i analogne zvuke kroz svih osam pesama, ali najbitnije – igra se tišinom. Pauze su ovde najzvučnije i najvažnije, nose najveću težinu i na njih treba obratiti pažnju.
Rascepkanost kompozicija nije ništa novo za ovaj bend. Već decenijama prepliću sve moguće elemente post-roka na grandiozan način. Jedina linija kojom bih ih povezao jeste sa njihovim zemljacima Sigur Rós. Bez ikakvog scenarija ili plana stvorili su niz pesama koje kao da su pisane za filmski saundtrak dramatičnog žanra.
Foto: screenshot Spotify/múm
„Miss You Dance“ je samo nagoveštaj njihove svestranosti. Tromi ritam s kojim počinje prelazi u pesmu koja dobija boju toplog vetra. Stvaranjem melodičnog kontrapunkta sa klavirom i gudačima traje dva minuta dok napokon ne dobijemo vokale. Muški i ženski glas pevaju zajedno, kao izdisaji umora dvoje povezanih ljudi. Počinje frazom „Devil I lived“ i završava se jednim umornim izgovorom, odrešenim bez ikakve pozadine. Moćan uvod koji navodi na dalje slušanje.
Pesma „Kill the Light“, sa upadljivim basom, jednostavno rečeno preti da nestane – toliko je slomljiva dok u priču ne uđu bubnjevi da je ispričaju do kraja. Pesma definitivno govori o staroj temi: kada nešto pustite, videćete koliko vam zapravo treba. Koliko je nešto lepo, videćete tek u mraku – jer nebo je najtamnije pred zoru.
Možda i omiljenim stihom počinje sledeća numera „Mild at Heart“: „Bottom of the pool where the bad boys sleep / You can hear them breathe when you get too deep.“ Ostatak pesme je sladak i empatičan, ali ništa manje kompleksan. Svakom novom pesmom stvaraju svoj svet i uvode nas u svoje umove. Tako i na „Avignon“ pokazuju osećaj jednog mesta ili senzacije koja ostavlja zvučni otisak iza sebe. Škripavi klavir i bogati gudački repertoar, nalik onom sa albuma A Moon Shaped Pool, uz duet postavljen napred u miksu.
Naredne dve pesme su možda najvažnije i centralne za razumevanje motiva. „Only Songbirds Have a Sweet Tooth“ izobličava ljudski glas zvucima koji bockaju kao igla. Dosta minimalistički, ali sa kompleksnim sagledavanjem čitave teme. Ovde se vokali spajaju i razdvajaju, ali i postavljaju jedno drugom pitanja na koja odgovaraju, ili jednostavno ostavljaju zvuku da ih reši. U tome pronalaze inspiraciju i na „Our Love is Distorting“, koja, noseći sličnu temu, vodi borbu sa tišinom i kratkim udisajima predivne melodije. Na momente se dešava nekakvo buđenje, koje opet ulazi u tišinu. Ta borba traje dobrih tri minuta, a onda ulazimo u kulminaciju svih emocija i pridruživanje čitavog benda sa orkestrom (bubnjevi su i ovde najmoćniji i najupadljiviji). Ponavljajući samo reči „Our love is distorting“, gde zaista dolazi do distorzije glasa, govore o valovitoj ljubavi koja biva nepregledna ili ponekad nerazgovetna.
Pretposlednja instrumentalna kompozicija sa ove ploče je „A Dry Heart Needs No Winding“. Jedna gitarsko-duvačka pesma snimljena na kauču, iz čiste čame preostalih emocija sa prethodne pesme. Ravna linija koja je odsvirana sa suzama u očima. Za nju vam ne treba navijanje, ali je dobar uvod u poslednju pesmu „I Like to Shake“, nastalu pre nekih 20 godina, ali koja je izgubila put do prethodnih albuma. Zato ne treba da vas čudi njen zvuk koji na početku deluje kao da dolazi sa kasete – jer to zaista i jeste. Na nju je dodat orkestar i novi vokali. Bio je to završni dodir za ceo album i poslednja večera njihovog snimanja. Posao su završili rečenicom: „I Like to Shake, like a leaf.“
To je tačka na jedan od kompletnijih albuma ove godine. Vraćanje njemu je neminovno. Deli sa svetom univerzalne emocije, tišinu, napetost i patnju koju svi imamo ili ćemo doživeti. Uvodi nas u svet koji su osmislili, u kojem vidimo sve njihove ideje, motive, slike, uživanja i suze. Na mnogo mesta će vas iznenaditi i obradovati, dovesti do ivice i pokazati dolinu ispred nje. Ako zaista volite muziku, nemojte propustiti ovu ploču. U njoj je mali univerzum koji uz malo radoznalosti treba istražiti. Stariji albumi su uvek bili dobri, sveži i muzički potkovani. No, ovaj nikako ne zaostaje sa svojih osam pesama, spakovanih u samo 34 minuta. Kad neko zna šta želi da kaže i poznaje alat kojim da to izrazi, sve ostalo je na primaocu poruke.
Nema komentara