Muzički odjek: Najsvetliji momenti 2014. godine

autor: Isidora Marković 0

Januar Kao i uvek, početak  godine ne obećava. Proslava Nove godine uz komercijalne hitove, more alkohola i dobrog (ili lošeg) provoda umori svetske mozgove, pa su valjda tako i svi kvalitetni izvođači shvatili da sam početak godine ne obezbeđuje veliku slušanost novih singlova i albuma. 

foto: thissongissick.com

No, kako to obično biva – svetlo na kraju tunela je sam kraj januara, koji nam je u sad već odlazećoj godini doneo odlično muzičko ostvarenje iz regiona. Denis Jašarević, slovenački DJ poznatiji kao Gramatik izdao je u januaru svoj osmi studijski album The Age of Reason. Odlične kombinacije dubstepa, hip-hopa i glitcha osvežili su već tada poprilično dosadnu dubstep scenu - kako u regionu, tako i u Evropi. Gramatik je svakako dokaz da Slovenija ima mnogo više da ponudi evropskoj sceni elektronske muzike od Umeka.

Februar

 

Nakon ne toliko zanimljivog januara, dolazi februar, koji po difoltu mnogo više obećava. Prva dama Magnetic Man-a Katy B objavila je svoj drugi studijski album, koji se našao čak i na prvom mestu UK top liste, što već samo po sebi dosta govori o kvalitetu albuma. Little Red je odlično pop-elektro osveženje britanske scene, a kako i ne bi bilo kada su u stvaranju albuma učestvovala i neka od velikih imena elektronske muzike, poput DJ Zinca i Georgea Fitzgeralda.

Mart

Album koji je dugo iščekivao, usuđujem se da kažem, ceo svet, definitivno je – G I R L od Pharrella. Iako je Pharrell već godinama u nazad pokazao svoju muzičku svestranost i talenat,
G I R L je svakako jedno od njegovih najvećih ostvarenja do sada. Iako se činilo da album ne može da ponudi mnogo više od Happy-ja, ipak je Pharrell Williams, kao i obično, uspeo da nas iznenadi i da iznese mnogo hitova 2014. godine.
Ali, Pharrell nije jedini koji je napravio nešto sasvim novo ove godine. Voleli ga ili ne, Skrillex je definitvno svojim albumom Recess dokazao da ono što on radi nije samo dubstep, već mnogo više od toga. Raznolike trake eksperimentalnog karaktera ne čine preveliku koheziju, no u tome i jeste čar slušanja ovog albuma, jer se u pojedinim momentima možete veoma iznervirati i reći sebi: „Da li je on normalan?“, ali u već sledećem momentu ćete pomisliti: „Ovo je genijalno“.

foto: chetfaker.com

April

Chet Faker je magično oplemenio ovu godinu svojim prvim albumom Built on Glass. Kako je svet već postao prezasićen elektro-pop ritmovima, dubstep ritmovima u bukvalno svakom većem komercijalnom hitu, Chet je izneo nešto sasvim drugačije. Fantastičnim laganim downtempo melodijama, upotpunjenim soul notama Fakerovog glasa, Built on Glass je sasvim sigurno žanr za sebe. Pesme poput Talk is Cheap i Melt verovatno se nalaze na plejlistama svih zaljubljenika u melanholično-romantičnu muziku.

Maj

Šta izdvojiti iz meseca u kom su se našli mnogi odlični albumi i singlovi? Za početak Lykke LiI Never Learn. Nakon preuspešnog remixa The Magiciana za I Follow River, iako je sad već malo mučno za bubne opne kad se ova pesma zavrti na radiju, dočekasmo i ovo švedsko čudo zvano I Never Learn. Klasične indi-pop melodije nisu doživele usijanje na svetskim top listama, ali je difnitivno Lykke Li jedna od najvećih umetnica ovog muzičkog pravca, ne samo ove godine, već i čitave decenije.
Neko ko se pojavio iz vedra neba i osvojio sve top liste je Kiesza. Hideaway je možda i top numera godine, koja je svojim zaraznim ritmom brzo ušla svima u uši, a verovatno je retko kome i izašla. Iako je skroz netipično da se deep house melodije nađu na vrhovima top lista, Kiesza je dokazala da je i ovo čudo moguće.
Znam da sam do sad već x puta spomenula u Muzičkom odjeku ovog mladog gospodina, ali ne mogu da ne izdvojim i njegov album prvenac. Sam Smith, dame i gospodo. In The Lonely Hour primio je sve najbolje muzičke kritike, a kako sam već sasvim dovoljno rekla o muzici novog prestolonaslednika britanske pop scene, ovde bih se zaustavila.

Jun

Lana Del Rey je opet uspela da svojim mračnim melodijama razveseli svet. Ima nešto u njenom glasu što ga čini božanskim, a samim tim i opijajućim. Moglo bi se čak reći i da je droga. Ultraviolence je njen treći studijski album, koji u sebi i dalje nosi notu Born to Die, doprinoseći tako čitavoj retro-vintage atmosferi Laninog lika i dela. Premda sam lično veći poštovalac njenih muzičkih prvenaca, neosporivo je da je Ultraviolence odličan album vredan preslušavanja i ekstatičnog uživanja.

Jul

Stigli smo i do polovine ove liste, pa bi tako bio red ubaciti neki twist. Jul nisu obeležili albumi i singlovi, ali definitivno jeste festival Exit, kao i svake godine. Da li se ovogodišnji Exit izdvojio po fantastičnim izvođačima? Nije. Da li ga je obeležilo (opet) blato do kolena? Jeste. Pored blata i valjanja u njemu, izdvojio se najveći plesni podijum Srbije – Dance arena, koja je ove godine definitivno bila fantastična. Odlične B2B kombinacije najvećih evropskih i svetskih imena evropske i svetske scene elektronske muzike su i pored vremenskih neprilika opravdale nagradu Najboljeg velikog evropskog festivala, čemu su najviše doprineli Disclosure, iako je nastup bio ispod visokih očekivanja publike, Marcel Dettmann B2B Ben Klock, kao i Tiga B2B DJ Hell.

Avgust

Mesec kada većina nas u Srbiji plače što nismo na Szigetu u Mađarskoj. Šalu na stranu, avgust je definitivno obeležila FKA twigs svojim debitantskim albumom LP1. Da biste uvideli veličinu ovog albuma ne morate uopšte biti veliki ljubitelj R&B andergraunda, dovoljno je da poslušate samo jednu pesmu - poput Two Weeks - i da budete oduševljeni. FKA twigs je još jedna od mnogih neizmerno kvalitetnih britanskih izvođača, koja daje alternativnom R&B-u jednu sasvim novu melodiju, kombinujući trip-hop, pop i downtempo na iznenađujuće kohezivan način. Ako ste do sada pripadali onoj grupi koja odbija da posluša bilo šta sa ovog albuma (i sama sam dugo bila u toj poziciji), iznenadite sebe i zavolite ovu devojku i njeno remek-delo, u pravom smislu te sintagme.

Septembar

Ženska verzija The Weeknda debitovala je u septembru svojim albumom Goddess.  Krajnje senzualni glas Banks jedno jeod većih otkrića 2014.godine, iako se, gledajući zasebno svaku pesmu sa albuma, na momente čini da je možda promašila sopstveni stil, no, kako joj je ovo ipak prvi album, generalni utisak je i dalje odličan. Sam naziv albuma obećava svetlu budućnost odličnoj Banks, a uz odlične melodije i još bolji glas lako je zanemariti i poprilično isklišeirane ženskaste tekstove, koji su u Banksinoj izvedbi preneseni u mnogo elokventnijem maniru, nego što to radi većina njenih koleginica. Neosporivo je da ćemo u budućnosti čuti još mnogo njenih podjednako kvalitetnih, ali i boljih pesama.

foto: adamnoteve.net

Oktobar

Oktobar je ostao rezervisan za Gorgon City i njihov prvi album – Sirens. Iako je Real, prvi singl sa albuma, objavljen još u februaru prethodne godine, album je trebalo strpljivo dočekati. Celokupan album je u proseku samo okej, ali ga zarazne melodije čine jednim od najsvetlijih momenata godine, a kako su u stvaranje albuma bile uključene i već gore pomenute Katy B i Kiesza, kao i Jennifer Hudson i Emeli Sandé, sasvim je logično da tu ima nešto kvalitetno. Ovaj britanski duo uspeo je da u jednom albumu na jedan sasvim korektan način iznese sve najbolje elemente UK garagea i deep housea, pa da na taj način doprinesu i popularizaciji ova dva žanra.
Naredna godina će sigurno biti u duhu borbe Gorgon City vs. Disclosure – koji duo će biti na vrhu britanske scene elektronske muzike?
A kako ne bi bilo fer zaobići Taylor Swift, i njen album 1989 definitivno je jedan od najsvetlijih momenata oktobra 2014. godine. Kako su mi simpatije ka albumu u potpunosti ambivalentne, vodiću se mišljenjem većine svetskih muzičkih kritičara da je album odličan. I zaista, ovo je jedan sasvim tipičan album za Taylor – Ostavio me je dragi, a ja tako mlada, volela sam ga, šta ću dalje, kuku lele, ali ovaj put je uspela na drugačiji način da prenese svoje emotivno stanje, kroz prave pop melodije, poput onih iz osamdesetih, ali i kroz nekoliko rečenica upućenih samo njoj – Got a long list of ex-lovers/ They'll tell you I'm insane/ Cause you know I love the players/ And you love the game. Da li je to Taylor sa 25 godina konačno emotivno odrasla?

Novembar

Još jedan mesec koji mi je zadao dosta muke prilikom odabira najsvetlijih momenata ove godine. Čini mi se da se u novembru desilo toliko odličnih stvari, kao da je cela godina stala u njega. Pa da počnemo.
Theophilusa Londona i njegov album Vibes već sam izdvojila u jednom od novembarskih tekstova, ali je album zaista toliko odličan da zaslužuje i odlikovanje jednog od najboljih albuma godine. Isti dan kad i Vibes, svetlost dana je ugledao i jedan od verovatno najboljih dance albuma godine – Motion od Calvina Harrisa. Tokom godine smo se već dobro upoznali sa najvećim hitovima sa ovog albuma, poput Under Control, Summer i Blame, ali pored ovih megapopularnih komercijalnih hitova album ima da ponudi i nešto drugačije i - samo subjektivno rečeno - kvalitetnije numere. Iz saradnje sa HAIM i Hurts izašle su dve odlične pesme, relativno netipične za HarrisaPray to God i Ecstasy. Sve pesme sa ovog albuma možete poslušati na oficijelnom Youtube kanalu – CalvinHarrisVEVO https://www.youtube.com/channel/UCaHNFIob5Ixv74f5on3lvIw
 A kako ova godina ne bi bila toliko dobra da Queen B nije bila vredna, must je izdvojiti i njeno reizdanje albuma BeyoncéPlatinum Edition, koji sadrži audio-vizuelni material sa godinu dana ranije izdatog albuma, uz dodatak dve nove pesme, četiri remixa, ali i deset nastupa snimljenih tokom njene turneje The Mrs. Carter Show World Tour.
Sasvim vredni pomena u novembru su i novi album grupe One DirectionFour, kao i mixtape A$AP FergaFerg Forever.

Decembar

Youwouldn’tlikemewhenI’mangry nešto je poput novogodišnjeg poklona Thoma Yorka svim poštovaocima njegovog stvaralaštva. Youwouldn’tlikemewhenI’mangry je tipičan produkt Yorkovog nedokučivog uma, ispunjen pomalo neritmičnim ambijalntalnim melodijama, uz teško razumljive izgovorene reči pesme, ali je genijalno. Kao i sve što je York do sada stvorio.
A sad nešto sasvim suprotno od prethodno pomenutog umetnika – Nicki Minaj i njen dugo iščekivani album The Pinkprint. E, sad, pre nego što ishejtujete i pomislite – My anaconda don’t want non unless you got buns honey – moram da napomenem da od prezasićenja njenim besmislenim pesmama, koje su samo zaraznih melodija ili čudnih spotova, mnogi i nisu u stanju da poslušaju bilo koju drugu njenu kreaciju. Činjenica je u stvari da je većina njenih pesama zapravo do srži lične prirode, poput All Things Go, ali i da je Nicki u stanju da napravi odličnu R&B baladu kao što je The Crying Game, saradnja sa odličnom Jessie Ware. A kako je ipak kraj godine, neka vam jedna od novogodišnjih odluka bude – poslušati The Pinkprint.

A čemu se radujemo u 2015. godini?

Fall Out Boy – American Beauty/American Psycho, Madonna Rebel Heart, Brodinski i njegov album prvenac – Debut, Ellie Goulding i njen novi album, posle pet godina stiže i novi album Duran Durana, ali i još mnogo, mnogo, superiška muzike. A i nadamo se da ćemo se radovati Exit festivalu.

Nema komentara

Napišite komentar