Koncert godine i borba protiv nesklada

autor: Ceca Paramentić 0

Koncert godine, 17. po redu, za Novosađane ne predstavlja vest. Međutim, za one za koje su vam rekli da su došli iz provincije, to deluje kao gubljenje nevinosti sa novosadskom urbanom kulturu. Normalno, prvi put boli.

Presecanje pogleda reflektorom, kosa od piva, koža od piva. Ćelavci i štreberi, šmekeri iz Jovine na koje klinke balave i „prljave metalike“ koje će iz fazona u pauzi između dve pesme vikati: „Sviraj Mejdene!“. Od „Harlekina“ koji će manijakalno svirati za druge, preko Irie FM koji će svirku „odraditi“, pa do „Goblina“ koji će nas držeći majicu „Ne damo RTV“ podsetiti na svu subverzivnost roka. Sve to čini ludilo Koncerta godine koje pomešano sa alkoholom, hroničnom neispavanošću i štednji na hrani dovodi do toga da ćeš veče radije završiti u „Žekiju“ nego na druženju sa omiljenim bendom. O

Kažu da je glupo kad dođeš prvi na žurku pa blejiš sam. Meni se to desilo. Na bini su bili neafirmisani bendovi „Harlekin“ koji su pobedili na Gitarijadi u Kisaču i pobednici Zaječarske gitarije „Hadži Prodane Duše“. Iako je trebalo da podgreju masu pre „velikih“ bendova, mogli su samo da zapale atmosferu za nekoliko vršnjaka koji su došli da ih poslušaju.

„Čovek vuk“ i „Block out“ počeli su da privlače publiku polako na Spensu, ali i to se brojalo u desetinama. Mala nepravda prema dva veoma kvalitetna benda. Sa druge strane, velika stvar je urađena za kapitalizam pa se tako promovisala popularna „krdža“ koju iz milošte zovemo još i „Drina“.

Kako su krenuli „Direktori“ da sviraju, tako su polako počeli da se pojavljuju ćelavci bez majica i klinci koji su pokušali da naprave šutku. Na taktove pesme ''Mrzim Hajduk'' momak  i devojka koji su stajali na velikom odstojanju su se zagrlili i počeli da pevaju. I onda? Ko kaže da mržnja ne spaja? Ubrzo je počelo ritualno prosipanje piva po svakome, jer je sasvim logično da se uz pesmu „Mi volimo pivo i pivo voli nas“ ono prosipa.

Deo publike je negodovao zbog ranog nastupa „Direktora“, benda koji se ujedinio posle deset godina. Ipak, ako su nešto, osim svirke odradili „direktorski“ to je svakako poštovanje drugih bendova. Iako su mogli da pređu satnicu, jer je publika tražila bis, oni su ipak binu prepustili „Bjesovima“.

Kao i Egzit, tako je i Koncert godine postao stecište onih koji žele na Fejsu da podele svu svoju urbanost i pankeraj koji zamenjuje nedeljnu šetnju u paćoti patikama. U jednu ruku je razumljivo, ako nama Šemsa možete biti „guilty pleasure“ u čemu je problem da to nekome bude „Možeš me zvati kako god hoćeš, jer ja nisam ime“? „A tree don’t care what little bird sings“, otpevao je jednom Kejv. Publika ne mari šta trubadur svira, ona mari šta ona prima!

Nakon Bjesova dolazi do toga da ljudi nestaju. Prelaz sa roka na rege. Irie FM koji je najbolji rege bend u Evropi nastupao je prvi put na koncertu i svirao je pola sata iako su imali dužu satnicu. Fun fact, više je bilo momaka nego devojaka tako da, Irie FM jeste dobar bend i nije samo Beban zaslužan za to.

Zagušeno svetlo i Kolja i Grobovlasnici su učinili da se publika razmrda uz bluz. Situacija se toliko zagrejala da je i puklo pojačalo što je Kolja prepisao svom dobrom sviranju. Dok su oni nastupali, raznovrsnost publike je bila očigledna. Oni koji su slušali Gobline, Ritam Nereda i možda Van Gog imali su majice koje su ih obeležavale i stajali su po strani dok su sa druge strane bile porodice sa decom.

Dobra strana Koncerta godine jeste što nema ciljnu grupu već su izvođači takvi da privlače različite ljude i za svakog ima po nešto. Bili su tu i parovi koji su se njihali uz Urbanove pesme uz romantičnu atmosferu. U jednom trenutku dva dugokosa lika su se posvađali zato što je jedan od njih znao ceo tekst pesme ''Budi moja voda''. Urban je dosta pričao tokom koncerta a nervozna publika koja je čekala Van Goga non stop je dobacivala da završava već jednom, dok su drugi pevali u glas sa njima i prepustili se emocijama. Za svakog po nešto.

Tenzija se osećala pred nastup "Van Goga". Dok se čekalo da izađu na scenu krenuo je remiks pesme ''Neko te ima noćas'' što je publika čija se stuktura polako izmenila, bilo je sve više starijih, oberučke prihvatila a atmosfera je kulminirala dinamičnim izlaskom na scenu cele ekipe. Đule je nakon prve pesme naglasio da se tradicija nastavlja i da nazdravimo za one koje više nisu sa nama. Na licima starijih se posebno video taj trenutak emocije i sećanja na EKV.

Energija, prva šutka i odlična komunikacija je ono što je "Van Gog" uspešno izveo. Nakon ovakvog nastupa koji je zagrejao publiku na scenu izlazi Ritam Nereda, zaštitni znak Novog Sada, koji je 13. put nastupio  na Koncertu godine. Iako sala nije bila napunjena do kraja, najviše publike je bilo uz ovaj bend. Krenuli su sa nekim starijim stvarima a najbolje ostavili za kraj. Ubitačni niz pesama „Heroj’’, „10 godina“, „Hiljade grla“, „Crno je sve“ , „Put beznađa“ raspametio je masu. Iako je na video bimu pisalo kako je zabranjeno pušenje, a opet se cigare prodavale, između ta dva izbore publika je odgovorila krajnje pankerski. Paljenjem baklje.

Koncert su zatvorili "Goblini". Ređali su pesme bez najava što je izazvalo dinamičnost. Na svakom koncertu Golub, frontmen benda govori o tome kako gori i lošiji od nas vladaju i da nam zatvaraju oči. Ovaj put se osvrnuo na situaciju u Radio-televiziji Vojvodine. Pitao publiku ko to odlučuje o našoj budućnosti na šta je masa počela da diže ruke i da skače i svojim potezom samo potvrdila sledeću rečenicu Goluba: „Pa tako je prijatelji moji, vi!“.

Nema komentara

Napišite komentar