Švedski bend Soen ispunio je svoje obećanje srpskoj publici odlukom da ponovo nastupe u Novom Sadu 30. jula.
Njihov premijerni nastup u oktobru prošle godine ostavio je pečat koliko na publiku, toliko i na sam bend, te je pjevač Joel Ekelof u emotivnoj završnici zadihan obećao: „Čekali smo 13 godina da dođemo u Srbiju. Ne planiramo da čekamo još 13! Vratićemo se uskoro!“. Kada se u sklopu njihove ljetnje turneje ukazala prilika da na putu do Rumunije svrate do Novog Sada - bend nije mnogo razmišljao, rekao je za Odjek bubnjar Martin Lopez.
Soen je švedski progresivni metal bend koji je kao ideja nastao 2004. godine, ali se zvanična formacija grupe desila tek 2010. godine. Originalnu postavu činili su idejni tvorac i bubnjar Martin Lopez (ex-Amon Amarth, Opeth), basista Stiv Di Đorđo (ex-Death, Testament, Sadus), pjevač Joel Ekelof (ex-Willowtree) i gitarista Joakim Platbarzdis. Prvobitna postava benda objavila je svoj debitanski album „Cognitive“ 2012. godine, čime su oglasili svoje postojanje i utvrdili svoju poziciju na metal sceni.
Foto: Jovan Pajić
Pored Lopeza i Ekelofa, bend danas čine i gitarista/klavijaturista Lars Enok Ohlund, gitarista Kodi Li Ford i basista Stefan Stenberg, koji se nakon pet godina vratio u Soen. Od 2014. do 2023. bend je objavio još pet studijskih albuma: „Tellurian“, „Lykaia“, „Lotus“, „Imperial“ i „Memorial“. Martin Lopez muziku benda Soen opisuje kao melodičnu, tešku, zamršenu i veoma različitu od svega što ste čuli.
Imali smo priliku da prije koncerta zajedno prokomentarišemo evoluciju njihovog zvuka i proces stvaranja muzike – pri čemu su naši sagovornici Martin Lopez i Kodi Li Ford suptilno otkrili da je novi album već snimljen. Naravno, pitanja o njihovom obećanom povratku u Srbiju bila su nezaobilazna:
Zbog čega ste odlučili da se vratite u Novi Sad?
Martin: Prvi put smo imali stvarno dobar nastup na Univerzitetu (SKCNS). Na putu smo ka Rumuniji, pa nam se ukazala prilika da svratimo - što nam se jako dopalo, tako da - evo nas.
Da li ste imali predrasude prema Srbiji prije nego što ste došli ovde?
Martin: Ne, nismo imali nikakve predrasude prema Srbiji ili Srbima. Imam mnogo prijatelja iz Srbije s kojima sam odrastao igrajući fudbal. Nažalost, istina je da većina ljudi zna za Srbiju kroz prošlost – ratove, loše stvari, zar ne? Ako vidiš samo to, možeš steći negativnu sliku. Ali ovo je prelijepa zemlja, ljudi su ljubazni, i ljudi su samo ljudi – nisu oni ti koji odlučuju da krenu u rat.
Šta mislite o srpskoj publici?
Martin: Na Mediteranu postoji drugačija strast prema muzici. Ljudi osjećaju slobodu da pokažu emocije, što je sjajna stvar, i zbog toga su koncerti uvijek fantastični.
Koju pjesmu biste voleli da izvedete uživo, a još niste?
Kodi: Uvijek sam volio pjesmu „Dissident“ sa albuma „Imperial“. Ima jedan od mojih omiljenih rifova iz Soenovog kataloga. Možda jednog dana.
Martin: Mislim da sam odsvirao sve pjesme koje sam želio sa Soenom. Trenutno sam najuzbuđeniji zbog pjesama sa sledećeg albuma, koji je već snimljen.
Foto: Jovan Pajić
Vaš stil se dosta promijenio od prvog albuma. Da li su te promjene svjesno napravljene ili su se desile prirodno?
Martin: Prirodno, uvijek. Nikad nije postojao plan da album treba da zvuči na određeni način. Jednostavno pišemo pjesme. U zavisnosti od toga gdje se nalaziš u životu, identifikuješ se s određenom atmosferom — nekad agresivnijom, nekad nježnijom. Mislim da su poslednja dva albuma ispala agresivnija, vjerovatno jer je svijet užasno mjesto trenutno.
Kodi: Kada radimo na pjesmama, Martin nam predloži ogroman broj ideja. Zatim zajedno pročešljamo kroz njih i biramo ono što je najbolje. Nekad najbolje podrazumijeva nešto što je bliže onome što smo već radili, a nekad je to nešto eksperimentalnije. Uvijek je uzbudljivo imati ravnotežu između onoga što jesmo kao bend i stalnog evoluiranja.
Da li Vam inspiracija dolazi u formi „muze“ ili predstavlja stvar discipline za vas u ovoj fazi karijere?
Martin: Ljudi koji se bave umjetnošću često veličaju stvari i trude se da ih predstave na poetičan način. Iskreno – ja ne znam šta drugo da radim. Ovo sam ja. Ovo je ono čime se bavim. Mislim da sam za ovo rođen, da pišem muziku. Mozak je uvijek uključen, osluškuje, traži stvari koje bi mogao da pretvori u muziku. Mislim da je to dio svih nas koji smo odlučili da se bavimo muzikom na ovom nivou, pogotovo onih koji nisu studirali ili imali drugi posao. Ne postoji plan B. Sjedimo zajedno u autobusu, hajde da sviramo, hajde da radimo nešto. Skoro da nema većeg zadovoljstva od toga da stvoriš nešto što te pokreće i što će pokrenuti druge ljude. Taj trenutak kada melodija ‘klikne’ – to je kao droga.
Foto: Jovan Pajić
Kako će se Stefanov povratak odraziti na muziku Soen-a?
Martin: Stefan, pored toga što je sjajan muzičar — on zaokružuje bend svojim stilom sviranja – unosi i radost u naše živote. Svi se bolje osjećamo. Kad si u okružen ljudima koje voliš, guraš malo dalje, daješ malo više, imaš više energije i otvoreniji si za nove ideje. Kada je Stefan otišao, to je za nas bio veliki udarac, jer nam je blizak prijatelj. Ali mislim da nismo u potpunosti shvatali kakvu je promjenu to zapravo donijelo našoj muzici. Pomisliš: „Možemo samo pozvati nekog drugog sjajnog basistu,“ ali Stefan ima nešto što je ovom bendu zaista treba. Njegov način sviranja i njegovo prisustvo čine bend boljim.
Kodi: Iskreno, mrzim tog čovjeka. (Smijeh) Šalim se. On unosi dobru energiju, što je izuzetno važno kad ste stalno zajedno, svaki dan, u autobusu. Moraš imati nekog pouzdanog, pozitivnog. A muzički – Soen je imao mnogo odličnih basista, ali Stefan nam jednostavno leži. Snimali smo novi album, i iako su drugi basisti pokušali da snime neke dijelove, kada ih je Stefan odsvirao – samo je bilo bolje.
Foto: Jovan Pajić
Šta je potrebno da bi neko bio član Soen-a, osim muzičkog talenta?
Kodi: Ljudi često kažu: „Ti živiš san!“ Ja im kažem: „Živim svoj san.“ Većini se ne bi svidjelo ono što se dešava između koncerata: mnogo aerodroma, neudobnosti, napora. Kad si u bendu kao što je Soen, to je posao s punim radnim vremenom. Potrebni su ti posvećenost i iskrena želja da se ovim baviš stalno, moraš stalno da razmišljaš o bendu. Ako ne uživaš u tome, patićeš na turneji.
Martin: Zaboravio si jednu stvar – moraš biti timski igrač. Nema ega, nema diva. Svi smo jednaki — od nas na bini do tehničara. Ili nam je svima dobar dan, ili je svima loš. I to ne postoji u svakom bendu, ali kod nas funkcioniše.
Da li postoji žanr ili instrument sa kojim biste željeli da eksperimentišete u budućnosti?
Martin: Kada je riječ o instrumentima, ono što imamo je sasvim dovoljno. Gitare, bas, klavijature, bubnjevi, vokali – to nudi beskrajne mogućnosti. Želimo da sve ono što čujete na albumu možemo skoro identično da izvedemo i uživo. Novi album ima neke nove dimenzije, mislim da smo nadogradili svoj zvuk, ali i dalje želimo da Soen ostane Soen. Iako smo dio progresivne muzike, i dalje želimo da naš zvuk bude prepoznatljiv - da ljudi znaju da slušaju nas u prvih par sekundi pjesme. Zadovoljni smo ovim na čemu smo trenutno.
Foto: Jovan Pajić
Šta je zaštitni znak Soen-a?
Emotivna povezanost. Pišemo o stvarima koje nam znače, često o aktuelnim problemima u svijetu. Ljudi to osjete. I nama je važno da se povežemo s muzikom koju sviramo, da ne glumimo emocije na bini — već da ih stvarno osjećamo.
Šta prvo nastaje u procesu pisanja pjesme: muzika, tekst ili raspoloženje?
Martin: Uvijek raspoloženje. Nekad ustaneš i pomisliš: „Hoću da napravim teški metal,“ ili slušaš balade iz osamdesetih ujutru i poželiš da napišeš jednu. Raspoloženje te uvijek vodi. Može da krene od klavijature, gitare, vokala – nije bitno. Tekst dolazi na kraju, ali muzika ti već kaže o čemu bi trebalo da bude.
Da li vjerujete u umjetnost radi umjetnosti, ili smatrate da bi trebalo da ona ima viši cilj?
Martin: Umjetnost ne treba da ima bilo kakvu obavezu. Svako može da bira kako će se umjetnički izraziti. Ali mislim da slava nosi odgovornost. Ako te ljudi slušaju, pokušaj da kažeš nešto vrijedno slušanja, čak i ako nisi u pravu. Mislim da je važno da pokušamo da ujedinimo ljude. Ali na svakome je da odluči to za sebe.
Koliko je teško praviti iskrenu muziku o ličnim i društvenim temama?
Kodi: Nije pretjerano teško, jer kada ti je nešto važno, uvijek ti je u fokusu. Mnogo je teže naći pravi način da o tome pričaš. Moraš ispoštovati temu o kojoj pišeš – tekst mora da bude dobar. Znaš šta želiš da kažeš, a muzika postaje sredstvo da to preneseš. Zato nije toliko teško govoriti o takvim temama, već je izazov u tome da poruku oblikuješ onako kako želiš da bude shvaćena.
Martin: Slažem se. Ako želiš da pričaš o nečemu važnom, moraš da uložiš jednaku količinu truda i pažnje u način na koji ćeš to reći.
Postoji li pitanje koje vam niko nikada nije postavio, a voleli biste da jeste?
Kodi i Martin: Zašto je Liverpul prodao Luisa Diaza?
Koji je najbolji savjet koji ste ikada dobili?
Kodi: Kada sam kao mali igrao fudbal i prešao u stariji tim, svi su bili bolji od mene u pimpovanju. Moj trener je primjetio da se nerviram oko toga i rekao mi je: „Ne brini, samo nastavi. Ne nerviraj se. Nastavi.“ Ne možeš da očekuješ previše od sebe odmah. Ali ako imaš volju – uspjećeš. Taj savjet i dalje primjenjujem.
Martin: Ja sam u u godinama kada mogu da dajem savjete – imam djecu koja sad već postaju velika. Moj savjet je: budi iskren. Ne boj se konflikta. Drži do sebe. Budi ljubazan. Nemoj nikoga da z******.
Foto: Jovan Pajić
Koji savjet biste dali Soen-u na početku njihove karijere?
Martin: Samo odustanite. (Smijeh.) Biće jako teško. Ali ozbiljno, Kodijev savjet – nastavite. Biće teško, ali u jednom trenutku ćete svirati na velikom festivalu, publika će biti tu i znaćete da ste na pravom mjestu. Napraviš bend, okreneš prijatelja i kažeš: „Pišem pjesmu, mislim da će biti dobra“, i onda prođe 15 godina i cijeli život ti je taj bend. Odeš u, ne znam, Sloveniju, i ljudi pjevaju tvoje tekstove. Nevjerovatan osećaj.
(Pauza.)
Martin: Ma ipak da svi odustanemo. (Smijeh.)
Kodi: Gledajući unazad, moj savjet bi bio: stalno radi, trudi se i ulaži u sebe. Predstavljaš i bend i sebe. Budi otvoren za lični i muzički razvoj. Uživaj u svakom trenutku, jer ništa ne traje zauvijek. Privilegija je živjeti ovakav život.
Nema komentara