Tehno muzika je jedan od žanrova koji se neprestano razvija, a pritom zadržava svoju osnovnu tematiku – snažan ritam i hipnotišuću melodiju. Ono što je nekada bilo rezervisano za andergraund žurke i alternativne prostore, danas je sveprisutno na festivalima širom sveta. Tehno nikada nije bio samo muzika: uvek je bio i stav, način izražavanja ali i bežanje od svakodnevice.
Rane 1980. godine bile su period velikih društvenih, tehnoloških i ekonomskih promena. U velikim gradovima, pogotovo u SAD-u, počele se da se osećaju posledice urbanog propadanja. Upravo je tehno muzika bila odgovor na tu stvarnost, nastao kao spoj tehnologije i eksperimentisanja kroz muziku. Inspiracija za stvaranje tehna bila je evropska elektronska muzika, funk, disko ali i drugi slični žanrovi. U početku je vezivan za nezavisnu scenu koja je bila „vidljiva“ ljudima otvorenog uma koji su imali želju za nečim novim. Dakle, počeci tehno muzike nisu bili jednostavni. Vezuju se za nekada bogati industrijski grad koji je počeo da propada – Detroit (Mičigen, SAD). Upravo je u njemu nastao prvi prepoznatljiv oblik tehno zvuka, zahvaljujući Huanu Atkinsu, Deriku Meju i Kevinu Sondersu. Rodonačelnici tehno zvuka sebe su nazivali The Belleville Three.
The Belleville Three
Za naziv ovog, u početku tinejdžerskog, trojca zaslužno je malo mesto Belvil u Mičigenu. Ova tri muzičara su se upoznala kasnih 1970-ih dok su pohađali srednju školu u Belvilu. Zbližila ih je ljubav prema muzici, posebno elektronskim zvukovima koji su dolazili iz celog sveta– poput Karftwerka (Nemačka), Yellow Magic Orchesta (Japan) i Parliament-a (SAD). Kako su i sami naveli, elektronska muzika za njih nikada nije bila samo zabava, već filozofija. Tehno je predstavljao vid otpora i prostor za izražavanje koji je, u to vreme, bio manje dostupan pripadnicima afroamerikanske zajednice, kojoj su pripadali i članovi trojca. Međutim, zahvaljujući tadašnjem usponu tehnologije i elektronike, dobili su priliku da i sami stvaraju ovakav tip muzike i da se igraju sa zvukom. Huana Atkinsa je upravo bend Parliament inspirisao da kupi prvi sintisajzer i uplovi u novi žanr muzike, ubrzo poznat kao detroitski tehno.
Iako su bili prijatelji koji su u isto vreme počeli da uče o elektronskoj muzici i da stvaraju novi talas muzike, The Belleville Three nikada zapravo nije bio bend - sva trojica su stvarala i nastupala individualno pod pseudonimima i karakterističnim stilovima (izuzev 1981, kada su Atkins i Mej nastupali pod nazivom Deep Space Soundworks). Veliko nadahnuće predstavljala je njihova poseta Čikagu, rodnom gradu još jednog novog muzičkog pravca - hausa, naslednika disko muzike. Zahvaljujući tom putovanju kao i svojim futurističkim idejama, uspeli su da pruže otpor dotadašnjem preovlađujućem zvuku i započnu proces istraživanja novih zvukova, koji se i danas neprestano razvija. Detroitski tehno ali i čikaški haus polako ali sigurno počeli su da se šire celim svetom i stvaraju inovativne muzičke stilove ali i supkulture i da diktiraju stil života mnogim obožavaocima.
Foto: Milica Ajdžanović
Nemački tehno
Tokom proteklih godina, svako ko se, barem delimično, zanima za tehno muziku, čuo je za Nemačku, tačnije Berlin i njegovu rejv scenu. Berlin u početku nije bio poznat kao vodeći grad tehno scene, kako nemačke tako i svetske, ali je taj status dostigao tokom godina. DJ Talla 2XLC je neizbežno ime ukoliko se govori o tehno muzici 1980-ih godina u Nemačkoj. Godine 1982, dok je radio u jednoj prodavnici ploča u Frankfurtu, neobavezno je počeo da koristi termin tehno, kao skraćenicu i pojam koji je označavao elektronsku muziku stvorenu za ples, misleći pre svega na bendove poput Depeche Mode-a, New Order-a, Kraftwerk-a i drugih. Dve godine kasnije, DJ Talla osniva Tehnoklub u frankfurtskom No Name Club-u i postavlja temelje koje su nastavili da prate mladi frankfurtski umetnici, zainteresovani za muzičko eksperimentisanje.
Pad Berlinskog zida, 9. novembra 1989. godine, bio je, pre svega, politički događaj ali i trenutak koji je značajno oblikovo kulturu Berlina i čitave Nemačke. Nakon ponovnog ujedinjenja Nemačke, oktobra 1990, u istočnom Berlinu počele su da niču besplatne andergraund tehno žurke, zahvaljujući DJ-u Pol van Dajku, koji je primetio da je tehno jedna od glavnih sila koja spaja dotadašnju Istočnu i Zapadnu Nemačku. Upravo je tada mladim ljudima željnim slobode i izražavanja Berlin postao grad brojnih mogućnosti, a tehno muzika jedan od načina na koji su se one manifestovale. S vremenom su nemački didžejevi počeli da pojačavaju jačinu zvuka i ubrzavaju ritam, stvarajući tvrđi zvuk. Od 1991. otvoren je velik broj tehno klubova, od kojih neki i danas postoje, poput kluba Trezor. Danas je najpoznatiji klub Berghajn, otvoren 2004. godine.
Evropa i tehno
Jedan od glavnih uticaja na celokupnu evropsku tehno scenu dolazio je iz Nemačke, a naročito Berlina. Međutim, iako je Nemačka krajem 80-ih i početkom 90-ih godina bila epicentar ovakvih događaja, u ostatku Evrope su se paralelno razvijale različite scene i podžanrovi. Takođe, čitav niz detroitskih producenata bio je nezadovoljan zbog nedostatka mogućnosti u SAD-u, te su se okrenuli ka Evropi. Tehno se velikom brzinom razvijao u brojnim evropskim prestonicma, poput Londona, Stokholma i Amsterdama. Evropski umetnici nisu samo sledili detroitski zvuk – razvijali su sopstvene stilove: od minimal tehna u Švedskoj, preko gabera u Holandiji, do melodičnog tehna u Italiji i Francuskoj. Tehno u Evropi, kao i u SAD-u, postaje prostor za eksperimentisanje i umetničku slobodu, koji se se jednakom vitalnošću održao sve do danas.
Iako je evolucija tehna započela kao futuristička ideja i želja za promenom kod trojice tinejdžera iz Detroita, taj muzički pravac je uspeo da postane mnogo više od toga. Tehno muzika je postala simbol slobode, kako stvaralaca tako i pasivnih slušalaca koji dugi niz godina u njoj pronalaze beg od realnosti. Za mnoge tehno više nije samo zvuk – to je prostor za lični izražaj i iskustvo koje prevazilazi uobičajene granice muzike.
Nema komentara