Reditelj Satoshi Kon reflektovao je karakteristike psihološkog trilera u svom filmu iz 1997. godine, Perfect Blue , kultnom klasiku koji prati priču pop idola čiji osećaj za stvarnost bledi dok je progoni deluzivni ubica. Kada u ljubavi odstupimo od razuma, sebi proglašavamo rat.
Psihološki trileri stilski su osmišljeni kako bi stvorili emocionalne reakcije poput napetosti i nemira, koristeći prikaze iskrivljenih mentalnih percepcija i rastvarajućeg osećaja stvarnosti. Ova formula privlači interpretacije u okviru kognitivne teorije; analitičkog skupa alata koji se bavi mentalnim reakcijama koje se događaju tokom gledanja, te Fenomenologije: procene načina na koji film stvara senzacije tokom iskustva gledanja.
Gledaoci širom sveta bili su ražalošćeni kada su čuli da priča neće imati nastavak, ali su zato mnogi autori po uzoru na Perfect Blue kreirali svoje prikaze opskurne evokativne dimenzije ljudskog uma. U samo neke od primera ubrajaju se filmovi "Paprika“, "Millennium actress“, "Tokyo Godfathers“, "Black swan“, "The Wolf House“, "Puparia“, "Audition“.
Unatoč dugom nizu godina od debitovanja, film je odoleo zubu vremena održavši euforični polet svoje fabule. Satoshi Kon u svom najznačajnijem filmskom dostignuću Perfect Blue istražuje pitanje identiteta i ličnog doživljaja sebe. Oslanjajući se na filozofiju Alvina Plantinge, Kon koristi niz određenih stilskih tehnika kao motive za istraživanje.
Foto: Screen Rant
Radnja prati pop idola, Mimu Kirigoe , koja odlučuje da postane glumica. Do danas nije izvesno da li je u filmu prikazana prava Mima ili prevarant koji očajnički želi da uzme njenu personu i eliminiše protagonistkinju koja mu se ne uklapa u subjektivni doživljaj o savršenoj ženi. Kao objekat požude i predmet opsesije antagoniste Mima biva tretirana kao golem, biće izrađeno od kamena koje izvršava gospodareva naređenja koja se od nje traže. Nismo dovoljno dobro upoznati sa Mimom kako bismo sudili o njenom karakteru i postupcima. Sve što se prikazuje na filmu jeste mrežasta konfuzija u kojoj smo svi zamršeni, a čiji kraj kanapa ne možemo da uhvatimo.
Iako je zamišljeno da cela priča stane u jedan film, njena slava i uspeh žive kroz generacije ljudi koji svikavaju na virtuelne figure besprekornih internet avatara čije uloge tumače obični ljudi za vrlo zahtevnu bazu fanova.
Poruka filma Perfect Blue je usmerena na razlikovanje ideje od stvarnih mogućnosti ljudi. Likovi, njihovi odnosi, vizuali i akustika filma podaruju život istraživanju na koji način se trauma zatvorena u nas probija iz Pandorine kutije koju mi nekad ne možemo zatvoriti, već izrasti iz tog iskustva kako bismo postali snažniji od naše prošlosti.
Nema komentara