Više od 6 meseci studentskih blokada je dovelo do snažne potrebe za aktivnostima i sadržajima koji nisu strogo vezani za društveno delovanje, a opet služe kao važan saputnik ka promeni.
Tu su delatnosti usko povezane sa književnošću, pozorištem, retorikom, itd. O ovome smo razgovarali sa Nevenom Varnicom, redovnom profesorkom na Filozofskom fakultetu u NS koja se zanima i izučava ove teme.
U kontekstu umetnosti kao pokretnog dela blokada, Varnica navodi da uvek silno veruje u moć reči i ulogu koju imaju literatura, pozorište, film i drugi mediji u formiranju kritičkog mišljenja i svesti o vremenu u kojem živimo. Pomenula je pokojnog pesnika i dramskog pisca Ljubimira Simovića.
Ova važna ličnost u novijoj srpskoj poeziji i drami isticala je neophodnu ulogu pozorišta u svako, pa i u ratno ili krizno vreme.
Uz Simovićev citat “U se, na se, i poda se”, naša sagovornica se osvrnula na karakterizaciju “dela našeg naroda koga isključivo interesuju sitnosopstvenički interesi.”
Foto:Wikimedia commons (Ljubomir Simović 2017. godine)
Varnica dodaje toplu preporuku za dve predstave zbog, kako kaže, izuzetne aktuelnosti tekstova, sjajnih rediteljskih postavki i glumačkih izvođenja:
Predstavu “Drakon” u Pozorištu mladih, o kojoj je za Odjek rediteljka Ljudmila Todorova ranije rekla da njena “priča nije ograničena istorijskim razdobljem, jer je tema kojom se bavi bila aktuelna tada, aktuelna je danas i biće u budućnosti.”
Druga preporuka Nevene Varnice je “Majka Hrabrost i njena deca” Bertolta Brehta u Novosadskom pozorištu, zbog istorijskih tema koje su sve samo ne ostale u prošlosti.
Što se tiče kontinuiteta studentskog pokreta, naša sagovornica zaključuje da bi joj bilo žao da energija uložena proteklih meseci “utihne” i veruje da neće, “a da će blokade o(p)stati, možda u drugačijoj formi , možda kao “aktivne blokade”, ali da je na staro, na stanje od pre novembra i decembra 2024. prosto nemoguće ponovo se vratiti.”
Nema komentara