Kako palmino ulje može da falsifikuje mlečne proizvode?

autor: Gvozden Milivojević 0

U Srbiji je od 1. avgusta stupio na snagu zakon prema kojem proizvodi od mleka koji sadrže masnoću biljnog porekla (najčešće palminog ulja) moraju da budu vidljivo i jasno obeleženi, kao i odvojeni na poseban raf u prodavnicama. Na taj način potrošači mogu vrlo lako da razlikuju mlečne proizvode od onih koji nisu u potpunosti napravljeni od te sirovine. Ova uredba doneta je kako iz zdravstvenih razloga, tako i zbog očiglednih obmana kupaca. Ali koliko je biljno ulje, pre svega palmino ulje, zaista štetno za zdravlje i samu proizvodnju?

Proizvodi od mleka definišu se prema Pravilniku o kvalitetu proizvoda od mleka i starter kulturama, koji navodi da su proizvodi od mleka isključivo oni dobijeni od mleka, uz mogućnost dodavanja sastojaka potrebnih za njihovu proizvodnju – pod uslovom da ti sastojci nisu dodati radi delimične ili potpune zamene bilo koje mlečne komponente.

Glavna profesorka na Katedri za tehnologiju animalnih proizvoda i tehnologiju mleka na Poljoprivrednom fakultetu u Beogradu, Jelena Miočinović, navodi da je palmino ulje prvi izbor nesavesnih prerađivača jer je znatno jeftinije od mlečnih masti i, u tehnološkom smislu, nema izražena senzorna svojstva, pa stoga može lako da posluži kao zamena za mlečnu mast.

Profesor Boris Popović sa Poljoprivrednog fakulteta u Novom Sadu pokušao je da bliže objasni hemijski sastav ovih ulja i razloge zbog kojih su čest izbor proizvođača:
„Pored niske cene palminog ulja, ono povećava oksidacionu stabilnost proizvoda jer sadrži veći udeo zasićenih masnih kiselina (palmitinska kiselina 40–45%) u odnosu na mlečnu mast. Zasićene masne kiseline su manje sklone peroksidaciji – procesu koji dovodi do užegnuća masti (oksidacionog kvarenja masti i ulja).“ To nam ukazuje da pored pristupačnosti ovog ulja, ono se ne kvari lako, i proizvodi s njim duže traju na policama. No, ono sadrži veliku količinu zasićenih masti.

Pored toga, dodavanje palminog ulja vrlo često nije deklarisano, što je, kako smatra profesorka Miočinović, zaista falsifikovanje mlečnih proizvoda, koji su nutritivno veoma vredni. Korišćenje takvog ulja nije zabranjeno, ali tada ti proizvodi spadaju u grupu hibridnih mlečnih proizvoda. Profesorka ističe i druge probleme povezane s ovim načinom prerade:

„Negativni aspekti proizvodnje palminog ulja odnose se i na uticaj na životnu sredinu, kao i na eksploataciju radnika.“ Kako navodi Stokholmski institut za životnu sredinu (SEI), čak 54% ukupnog svetskog izvoza čini Indonezija, koja je 2023. godine proizvela oko 47 miliona tona sirovog palminog ulja. Iako ova industrija predstavlja važan deo indonežanske privrede, širenje plantaža palmi dovelo je do uništavanja prašuma i tresetišta, čime se doprinosi globalnom zagrevanju i nestanku staništa retkih vrsta, poput orangutana i sumatranskog tigra.

Imajući u vidu da se palmino ulje uvozi, ovakva praksa lako može da ugrozi domaće proizvođače i stočare, pre svega iz ekonomskih razloga – jer će proizvođači kupovati manje količine sirovog mleka. Ukoliko se novi zakon ne bude poštovao i sadržaj palminog ulja ne bude jasno označen na etiketi, doći će do nelojalne konkurencije na tržištu. Kako profesor Popović dodaje, izgubilo bi se i poverenje potrošača koji traže prirodne i proverene proizvode.

Foto: Gvozden Milivojević

Zdravstveni rizici

U razgovoru sa Laurom Bosman, junior menadžerkom Saveta Evropskog veća za informacije o hrani (EUFIC) iz Brisela, saznali smo koji su rizici po zdravlje od prekomerne upotrebe palminog ulja i šta ga čini nezdravim. Ona navodi da je glavna zdravstvena briga u vezi s palminim uljem njegov visok sadržaj zasićenih masnih kiselina (pretežno palmitinske). Palmino ulje sadrži oko 50% zasićenih masti, što ga po sastavu i delovanju na zdravlje čini sličnim mastima životinjskog porekla, poput putera ili loja. Kao i druge zasićene masti, prekomerna konzumacija palminog ulja poznata je po tome što povećava nivo LDL („lošeg“) holesterola u krvi, što dalje povećava rizik od kardiovaskularnih bolesti.

Poređenja radi, druga biljna ulja – poput suncokretovog, kikirikijevog ili maslinovog – imaju niži nivo zasićenih masti i viši nivo mono- i polinezasićenih masti, zbog čega se smatraju zdravijom alternativom palminom ulju. Preporuke o ishrani navode da zasićene masti treba da čine manje od 10% ukupnog dnevnog energetskog unosa. Zamena mlečne masti palminim uljem može, dakle, dovesti do prekomernog unosa takvih masti i povećava rizik od kardiovaskularnih bolesti na nivou populacije.

Najranjivije grupe u tim okolnostima su osobe koje već imaju kardiovaskularne bolesti, povišen holesterol ili porodičnu istoriju srčanih oboljenja.

„Prehrambene smernice širom Evrope naglašavaju važnost zamene zasićenih masti polinezasićenim ili mononezasićenim mastima kako bi se smanjio rizik od srčanih bolesti“, objašnjava Bosman. Dodaje i da bi to u praksi značilo zameniti, na primer, palmino ulje, puter ili masne komade mesa proizvodima kao što su maslinovo i ulje repice, orašasti plodovi, nemasni mlečni proizvodi i riba – kako bi se očuvalo zdravlje srca.

Šansa za poštenije tržište

Donošenjem novog zakona o vidljivom obeležavanju mlečnih proizvoda koji nisu 100% od mleka, potrošaču je jasno dato do znanja šta zapravo kupuje. Diplomirani pravnik Jovan Ristić iz organizacije potrošača Efektiva pohvaljuje ovu uredbu. Kako navodi, trenutno se na tržištu nalazi mnogo proizvoda koji zapravo nisu ono što se predstavljaju da jesu.
„Proizvodi koji nisu adekvatno obeleženi, poput mnogih sokova, predstavljaju obmanu potrošača zarad što veće zarade“, kaže Ristić, dodajući:

„Ovaj zakon o obeležavanju mlečnih proizvoda je za  pohvalu – vidi se da je neko ozbiljno radio na njemu.“

U Pravilniku su jasno definisani font, veličina (koja ponekad mora biti srazmerna proizvodu, ako je reč o proizvodu većih dimenzija), boja i oznaka kojom se mlečni proizvodi koji nisu 100% od mleka moraju obeležiti na rafovima u samouslugama.

Donošenjem takve uredbe o obeležavanju mlečnih proizvoda ne rešava se samo pitanje etike i manipulacije, već i poverenja. Kupci napokon imaju pravo da transparentno vide šta kupuju, a domaći stočari pravo na fer tržište. Palmino ulje možda jeste praktično i jeftinije rešenje, ali njegova neoznačena upotreba dovodi do direktne obmane potrošača i direktno ugrožava zdravlje. Ukoliko ovaj propis zaživi u praksi - biće to važan korak ka poštenijem, zdravijem i odgovornijem tržištu hrane.

    Napišite komentar


Nema komentara

Napišite komentar