ROGI: Hvala tebi što slušaš, ko god da si

autor: Marija Stojadinović 0

„Čovek je širok, treba ga suziti“, savetovao je veliki Dostojevski, a u tome je, čini se, uspeo predstavnik mlade i aktuelne beogradske scene Igor Horozović Rogi. Njegova muzika je dovoljno jasna da pojednostavi kompleksnost ljudskih odnosa, a istovremeno nosi važne društvene poruke o oživljavanju svesti i kulture. Sve to uz „mekane gitare i tople synthove, na ivici između melanholije i optimizma“, kako objašnjava svoj zvuk.

Krajem 2016. objavljuje album „U međuvremenu“, sa porukom Hvala tebi što slušaš, ko god da si, u izdanju Natenane Records. Nedugo zatim, odnosi pobedu na muzičkom konkursu Mikser festivala „Svi zaJedno“.

Nakon uspešnog nastupa u domu b-612, vratio se pred novosadsku publiku na ovogodišnjem Festivalu uličnih svirača – Gradić festu, sa kojeg nosi sijaset utisaka.

– Bio sam toplo iznenađen raznovrsnošću izvođača i sadržaja. Program je ove godine bio odličan! Na kraju su mi možda bile najzanimljivije male bine, gde se vidi pravi duh i izvorna ideja ovog festivala koji se razvio u ovako nešto veliko i bitno.

Nastupao si sa većim pojačanjem na bini nego inače i deluje mi kao da članovi benda nisu lako zamenljivi. Kako biraš sa kime ćeš sarađivati i kako oni doprinose tvom zvuku?

– Muziku, između ostalog, doživljavam i kao jedno veliko druženje i razmenu ideja. Nakon snimanja albuma vrlo brzo sam naišao na ljude kojima se svideo zvuk i tada je nastala sadašnja postava. Nju čine dugogodišnji prijatelji čiji muzički doprinos jako cenim. Sada se malo poigravamo i sa saksofonom. Ko zna čega će tu još biti, stay tuned!

Sudeći po tvojim spotovima, čini mi se da se pre svega jako dobro zabavljate, je l' to jedan od glavnih faktora koji utiču na tvoju muziku?

– Igrom slučaja, spotovi su ispali kao jedna velika zabava, posebno ako uzmemo u obzir i da je spot za „Ovaj Momenat Je Sve“ sniman uoči proslave mog rođendana. Recimo da ta pesma predstavlja, kao što i naziv sugeriše, život u sadašnjem trenutku, i poziva na zabavu. Doduše, ne sa porukom „udri brigu na veselje“, već više nešto kao „uz brigu i veselje“.

I ranije si nastupao u Novom Sadu, može li se reći da su se ovdašnja publika i Rogi konektovali ili je potrebno još upoznavanja?

– Već prvi put kada smo svirali u Novom Sadu, bili smo prelepo dočekani i tada sam upoznao divne ljude sa kojima sam ostao prijatelj. Voleo bih da ih viđam i češće, s obzirom na to da se svaki put lepo družimo. Verujem da će sledeći put biti još bolje.

Imaš vrlo specifičan audio i vizuelni stil. Je l' to bio proces lutanja, traženja ili si oduvek znao šta želiš da postigneš?

– Što se tiče muzike, skoro uvek je to bilo poigravanje modernog zvuka sa džezom… ali je uglavnom eksperimentisanje. Sve zavisi od toga šta u tom trenutku želim da kažem. Ovim albumom hteo sam da se izrazim jednostavnije i došlo je do ovog pop zvuka. Spotovi su, u suštini, reminiscencija na moje odrastanje i period koji me je inspirisao tokom godina. Kao klinac sam vozio skejt, slušao vokmen, tu je bila i zlatna era hip-hop kulture, pa otuda i potreba za snimanjem VHS kamerom. Hteo sam da taj sentiment koji nosim u sebi, uz koji sam odrastao, integrišem u svakodnevicu i aktuelna dešavanja.

Kako neguješ tu svoju autentičnost?

– Svaki čovek je autentičan samo dok je iskren prema sebi.

U gradu kao što je Beograd, koji je pun gužve i buke, užurbanih ljudi, stvaraš muziku koju mnogi opisuju kao zen. Kako si pronašao taj mir?

– U pesmi „Idemo“ kažem: „ponovo čekam taj tren, da se ponovo osetim zen.“ Verovatno je zbog toga to ostalo kao reč koja opisuje moju muziku. Zapravo je ta rečenica bila upućena devojci kojoj je to bila, da kažem, uzrečica. Nakon toga mi je ostala ta fraza i pesma koja je trebalo da oslika taj osećaj. Ali ima istine u tome da mnogi moju muziku vide kao opuštajuću. Mislim da to uglavnom proističe iz nekog mog ličnog stava i načina na koji pristupam stvarima.

Nesumnjivo je da si veliki ljubitelj muzike, od King Krula do bossa nove. Koji te period i prostor najviše inspirišu?

– Definitivno Brazil, ili bar moje dosadašnje zvučno putovanje tom zemljom. Meni bossa nova i dalje zvuči prelepo i otmeno i sveže, čak i njeni sami počeci. Jedino mi je tužno što klasici kao što su „Garota de Ipanema“ ili „Corcovado“, danas širokoj javnosti predstavljaju čitav jedan žanr kao „elevator music“, jer su na taj način bili eksploatisani.

Pišeš vrlo slikovite i snene tekstove, a u isto vreme su osvešćeni i dotiču se važnih društveno-političkih tema. Kako oni nastaju, kakav je tvoj odnos sa poezijom?

– U trenutku pisanja albuma, želeo sam da se dotaknem i tadašnjih društvenih problema. Danas su oni malo drugačiji, nažalost i veći. Mislim da je uvek važno osvrtati se na situaciju, pogotovo ako si ugrožen nedostatkom kulture ili neuređenosti sistema. Stoga, treba stvarati umetnost s obzirom na kontekst, a ne ignorišući kontekst.

U jednoj pesmi kažeš da su „dobri ljudi ugrožena vrsta“, zašto misliš da je tako?

– To sam tada pomislio i rekao, a danas imam čak i naučno objašnjenje. Altruisti imaju nižu adaptivnu vrednost nego sebični  u populaciji. To bukvalno u prevodu znači da su oni ugrožena vrsta. Dakle, njihove šanse za preživljavanje su manje i jedini način da prežive u procesu prirodne selekcije je da se drže zajedno – da se njihova dobra dela susretnu sa dobrim delima drugih altruista. Dobri ljudi moraju da se drže zajedno.

 „To što kultura odumire, ne znači da bi je trebalo pustiti da umre“, izgovara neko na tvom albumu U Međuvremenu. Kako reanimirati kulturu?

– Taj citat je izvučen iz epizode „Novi bioskop Zvezda put ka drugačijem sistemu“, iz jedne od mojih omiljenih emisija, Marka Žvaka. Oni prikazuju priče običnog čoveka i kako se on snalazi u ovoj zemlji, prikazuju nam zanimljivosti i umetnike koje nigde drugde ne možemo da vidimo ili čujemo, uz dozu satire. Iako je satira čest oblik humora kome pribegavamo kada je situacija loša, to je mač sa dve oštrice, jer kroz humor ujedno i prihvatamo stvari kakve jesu. Mi prisustvujemo vremenu nepostojane kulturne politike i za održavanje kulture se bore mladi, bilo to oživljavanje bioskopa Zvezda u Beogradu ili otvaranje klubova poput doma b-612 u Novom Sadu.

Photo: Pipi Lila Čarapa (1), Marija Stojadinović (2, 3)

Album „U međuvremenu, kao i besplatan download, pronađite NA OVOM LINKU.

Nema komentara

Napišite komentar