Recenzija filma „Asteroid City“ (2023)

autor: Marija Bulić 0

Krajem juna ove godine kinematografski repertoar postao je obogaćen dugo najavljivanim filmom „Asteroid City“, autora Ves Andersona. Umetnički izraz proslavljenog Amerikanca karakteriše jedinstven i dobro prepoznatljiv stil produkcije, čiji se autentičan estetski pečat uočava u gotovom svakom njegovom filmu. Anderson, nosilac mnogobrojnih nagrada u raznoraznim kategorijama, i te kako poznat strasnim filmofilima, donosi nam žanrovski komičnu i dramsku, ali u isto vreme i naučno-fantastičnu priču o vanzemaljcima i neidentifikovanim letećim objektima.

Foto: Courtesy of Universal Pictures UK

Priča počinje staromodnom crno-belom televizijskom formom, sredinom 50-ih godina prošlog veka, u Sjedinjenim Američkim Državama. Voditelj televizijskog prenosa (Bryan Cranston) poziva nas da iza kulisa pogledamo predstavu čiji naslov nosi ovaj film. Predstava autora Konarda Erpa (Edward Norton) odvija se na udaljenom mestu udara meteora, gradu koji se zove Asteroid Siti (Asteroid City), gde se održava kamp junior astronoma i svemirskih kadeta. Mesto radnje zapravo je udaljeno pustinjsko naselje sa jednim kafićem, benzinskom pumpom, motelom, opservatorijumom i kraterom meteora. Nežna narandžasta pustinja i beskrajno plavo nebo predstavljaju dominantnu i izrazitu Andersonovu estetiku. Ovaj prizor s vremena na vreme razbija pojava vrelog oblaka prašine u obliku pečurke nastale usled eksplozije, ukazujući na nuklearne probe koje se događaju u blizini.

Ovaj grad okuplja grupu nadarenih tinejdžera astronoma koji dolaze da predstave svoje futurističke izume, pa tako jednu od ideja namerava da ukrade i Vlada Sjedinjenih Američkih Država na čijem čelu se nalazi General Gibson (Jeffrey Wright). Jedno od darovite dece je i Vudrov Stinbek (Jake Ryan), koji sa ocem Ogijem (Jason Schwartzman), ratnim fotografom, i svoje tri mlađe sestre dolazi na veliko takmičenje za stipendiju. Paralelno sa tim, razvija se i priča oca koji još nije obavestio svoju decu da im je majka preminula pre tri nedelje. Dečak upoznaje talentovanu Dinu (Grace Edwards), ćerku filmske zvezde Midž Kembel (Scarlett Johansson), čija posvećenost glumi suzbija njenu melanholiju. U međuvremenu tast Ogija Stinbeka, Stenli Zek (Tom Henks), putuje ka Asteroid Sitiju, a ovu priču dodatno interesantnijom čini i pojava mršavog vanzemaljca koji sleće na zemlju sa namerom da preuzme istorijski svemirski kamen grada, izazivajući vojnu blokadu, gde sve staje.

Recept za vesandersonovski film nije moguć. On se nadograđuje iz projekcije u projekciju, iznova očaravajući nas iznenadnim razbuktavanjem spokojnog pejzaža. Neočekivane pečurke nastale kao proizvod nuklearnih proba, našle su svoju paralelu na emocionalnom planu. Baš takva jedna eksplozija, kao i njen nusprodukt – pečurka koja će je pratiti u smislu psihološkog naboja, dešava se u trenutku kada otac saopštava sinu i trima ćerkama da njihova majka nije otputovala, već je umrla.

Bezazlena igra pamćenja koju mladi geniji igraju samo zarad bržeg proticanja vremena u karantinu u kom su prinudno bili stavljeni pokreće i film i odmotava mašineriju daljeg toga radnje koja je kod Andresona uvek na samoj ivici održivosti.  

Način na koji Ves Anderson uspeva da uvede sve likove u priču i istakne njihove naizgled čudne osobine, čini ovu priču interesantnijom, dok radnju filma isprepletenu apsurdnim humorom i smirenim dijalozima upotpunjuje sjajna glumačka podela (Scarlett Johansson, Maya Hawke, Tom Hanks, Steve Carell, Adrien Brody, Jason Schwartzman, Edward Norton, Bryan Cranston i drugi).

 

Nema komentara

Napišite komentar