Tko se danas, u ovom ubrzanom dobu koje ne ostavlja previše vremena mašti i kreativnosti, može pohvaliti da sam izrađuje predivni nakit i još uživa u tome?
foto: Ana Rotim
Od prekrasnih ogrlica okićenih perjem, raznim perlicama i trakicama, pletenicama, preko narukvica u raznim bojama, te ništa manje divljenja vrijednim naušnicama – da vam pamet stane, a sve to djelo je deset prstiju naše dvadesetdvogodišnje Zagrepčanke Ane Rotim. U njezinoj kolekciji ručno izrađenog nakita nema čega nema, a ima sve što vam srce poželjeti može.
Umjetnička duša Ana Rotim, inače vrijedna studentica novinarstva na Fakultetu političkih znanosti, aktivno se ovime bavi već treću godinu:
- Dvije godine sam provela i na Pravnom fakultetu u Zagrebu. Upravo na pravu sam shvatila koliko sam zapravo kreativna i kako ne mogu cijeli život posvetiti (meni) dosadnim zakonima i da se trebam upustiti u nešto kreativnije puteve, pa je tako u priču upalo novinarstvo.
Cijela ova divna avantura krenula je kad je bila sasvim mala, na moru i uz izradu raznih narukvica od školjkica, da bi to sve kasnije polako prerastalo u istraživanje svoje kreativne crte preko prvog susreta sa singericom i tako do prve mašne, do prve suknje i prvih naušnica:
- Prve su bile naušnice i to kričavo roze. Čim sam ih završila poslala sam fotku prijateljicama da vidim što misle o njima. Svidjele su im se i tako je krenula lavina savjeta, komentara, prijedloga sa svih strana. I ubrzo je, naravno, sve to moralo završit na Facebook-u – prisjeća se Ana.
Kada je probila led, i to sve na svoju ruku, bez ikakvih tečajeva, ideje su samo navirale, a mašta radila svoje. Jedino što smatra tečajem, jeste onaj koji dobiva od njezine mame – kako koristiti singericu:
- Nakon nekog vremena postalo mi je dosadno raditi stalno jedno te isto te sam scrollanjem po Tumblr-u naletjela na zanimljivu vrstu čvora od najobičnijeg konopa, te sam odlučila proizvesti nešto u svom „điru“, u šarenim bojama i na različite načine. I tak, mašta radi svašta, pa tako sam svako malo imala nešto novo na umu. Ideja je krenula od najjednostavnijeg i, naravno, počela sam je u svom stilu sve više i više komplicirati. Ideje mi se uglavnom stvaraju same od sebe kad je sam materijal ispred mene, ne znam kako da to objasnim, samo mi dođe. – povjerava nam svoj kreativni put naša Ana.
foto: Ana Rotim
Za uspjeh bilo kojeg umjetnika ključna je podrška
Kako nije lako balansirati svoje želje i želje umjetnika u sebi, svjedoči i to da nekad pati i student u njoj, jer ovaj umjetnik ne zna stati. Čini se da je to tako kad vam mašta ne da mira, a k tome da je naporan hobi govori u prilog njezina samokritičnost i temeljitost. Izraditi jedan komad nakita znači bdjeti nad njime i po par dana:
- Onda ulijeću u priču prijateljice s riječima pohvale ili kritike, da vidim gdje stojim. Mama i one su mi definitivno ključna uloga u cijeloj toj priči. Rekla bih i dečko, al' on će reći da je sve dobro, samo da me ne bi povrijedio, ali i to je dobro imat.
Mašta je ono što pomiče prepreke
A hobi ne bi bio hobi da osim živaca i talenta ne košta i novce. Kako rijetko što radi u dva primjerka, nije se lako izboriti cijenama potrebnih materijala, koji su, kako doznajemo, uvijek sve raznovrsniji.
Iznosi nam svoje dojmove po toj problematici, ali ni problem skupoće joj ne može stati na put i biti prepreka - ipak je mašta ono što pomiče prepreke:
- Zagreb je, 'ajmo reći, odličan grad što se toga tiče, jer bih tehnički sve mogla nabaviti na par različitih mjesta, ali je stvarno stravično preskup. Tako da neke materijale koje ne mogu nikako zamijeniti nabavljam ovdje u gradu. Ostatak kojem nađem dostojnu zamjenu naručim preko interneta.
Nema komentara