Srpski klubovi ostavljeni na milost i nemilost

autor: Nikola Jekić 0

Na nedavno održanom sastanku vrha evropske košarke u Barseloni, zvanično je prihvaćen novi  format Evrolige koju bi činilo 16 umesto dosadašnja 24 kluba, čime je završena višemesečna debata evropske (ULEB) i svetske (FIBA) košarkaške federacije, a srpskim klubovima otežan pristup u elitu.

Foto: euroleaguebasketball.net

Sukob je počeo time što je FIBA htela da najjače evropsko klupsko takmičenje vrati pod svoju nadležnost i kao pandan sadašnjoj Evroligi (pod nadležnosti ULEB-a) ponudila novo takmičenje pod nazivom Liga šampiona, zvanično predstavljenim početkom novembra u Švajcarskoj. Do ove istorijske odluke u Barseloni, osnivanje Lige šampiona se činilo kao realna mogućnost pre svega zbog mnogo primamljivijih finansijskih uslova koje bi novo takmičenje nudilo, ali to je sada ponudila i nova Evroliga i tako verovatno presudila u svoju korist potpisavši desetogodišnji ugovor sa američkom marketinškom agencijom IMG, vredan 630 miliona evra, od čega je planirano da značajnih 60 odsto inkasiraju klubovi.

Jedina stvar oko koje su se u svojim predlozima složili predstavnici ULEB-a i FIBA-e je ono što najviše pogađa domaće klubove – smanjivanje broja učesnika sa 24 na 16. Ovakva odluka gotovo sigurno znači da će kolateralna šteta biti finansijski slabiji klubovi, poput onih sa Balkana. U novoj Evroligi koja će se igrati već od sledeće sezone, biće mesta za 11 klubova sadašnjih nosilaca A licence (Real Madrid, Barsleona, Olimpijakos, Panatenaikos, Fenerbahče, Anadolu Efes, Laboral Kuća, Armani Milano, Žalgiris Kaunas, Makabi Tel Aviv i CSKA Moskva), pobednika Evrokupa, tri šampiona domaćih liga (još nije odlučeno kojih) i jednog takmičara iz kvalifikacija. U ovakvom rasporedu snaga ima malo mesta za domaće klubove i Jadransku ligu koja novom promenom formata trpi još jedan snažan udarac. I dalje je otvorena mogućnost za jedno od tri mesta rezervisanih za ligaške prvake, ali u predlogu za Ligu šampiona, u kojoj je planirano četiri mesta za prvake liga, te karte bi išle šampionima Litvanije, Francuske, Italije i Nemačke,  zato ne bi trebalo da iznenadi ako i Evroliga, koja je uvek bila naklonjena finansijki stabilnijim klubovima i ligama, bude pratila istu matricu i ukine direktan plasman iz Jadranske lige.

Ni u ligi šampiona situacija ne bi bila mnogo bolja, direktna mesta takođe gotovo sigurno ne bi dobili, a dodatni udarac bi bilo to što je planirano da se do kvalifikacija dolazi kroz domaće šampionate, što bi dovelo do potpunog obesmišljavanja Jadranske lige. U ovom predlogu jedina svetla tačka je bila mogućnost da se A licence koje obezbeđuju direktan plasman, dodeljuju na osnovu učinka u desetogodišnjem periodu. To bi značilo da bi naši klubovi mogli dobrim rezultatima u kontinuitetu da obezbede direktan plasman, što je Partizan godinama činio u Evroligi i ipak nije uspeo da se izbori za najjaču licencu. Ni taj predlog ipak nije bio sjajan jer bi naši klubovi morali da obave pakleno težak zadatak i u dugom periodu budu konkurentni sa znatno snažnijim i situiranijim protivnica.

U oba slučaja situacija je daleko od idealne, ali, istini za volju, nikada nije ni bila idealna, što je opet samo odraz stanja u domaćoj košarci. Crvena zvezda i Partizan u našim očima možda jesu brendovi ali Evropa to jednostavno ne prepoznaje poput domaće publike. Kao kriterijume za dobijanje mesta u Evroligi navode se upravo brend i prepoznatljivost, zatim vlasništvo, marketing i iskazani rast u zadnjih 15 godina. Vlasništvo naših najjačih klubova je društveno, što je više nego sumnjivo i prevaziđeno, marketing (osim u slučaju Zvezde u poslednjih nekoliko sezona) gotovo da ne postoji, i tu se nalazimo na samom evropskom dnu, a kao stvar po kojoj nas najviše prepoznaju u Evropi je konstantno plaćanje kazni za navijačke ispade. Zato ne treba da se čudimo što se opet ponavlja isti scenario kada dođe do raspodele privilegija.

Ali i u ovom novom rasporedu snaga domaći takmičari će morati svojim kvalitetom, trudom i snalažljivošću, kojih im do sada nije manjkalo, da nađu svoje mesto u evropskoj eliti i pokažu da im je mesto tu uvek i bilo. “Preko trnja do zvezda”, kako kaže latinska poslovica. Samo što se čini da je trnje sada mnogo veće nego inače.

Nema komentara

Napišite komentar