Roman NGDL – Ne daj golubu da leti, autora Marinka Arsića Ivkova, dobitnik je NIN-ove nagrade za 2024. godinu. Marinko Arsić Ivkov je savremeni srpski pisac poznat po spoju humora, ironije i filozofske refleksije u prozi, što je vješto utkao i u ovaj roman. Njegova djela istražuju ljudsku prirodu, društvene odnose i pitanja slobode i identiteta, koristeći originalan jezik i ritam pripovijedanja koji omogućava prenošenje dubljih značenja kroz naizgled svakodnevne situacije.
Već naslov prvog poglavlja, „Beskrajni plavi krug. U njemu ništa.“, tjera čitaoca na razmišljanje i povezivanje sa prethodnim čitalačkim iskustvima. Ova sintagma aludira na literarnu tradiciju, odnosno na Crnjanskog i njegovu čuvenu frazu „Beskrajni plavi krug i u njemu zvijezda“. Dok Crnjanski zvijezdu vidi kao simbol nade, Ivkov mijenja kraj u „ništa“, prenoseći osjećaj praznine i introspektivne težine. U samom tekstu autor potvrđuje ovaj motiv kroz rečenicu: „Ništa se širi, tiho, između nas i svijeta“. Međutim ,,ništa” ne označava puku prazninu, već sugeriše da smisao nije unaprijed dat – on se neprestano traži, sa rizikom da nikada ne bude pronađen.
Roman je strukturisan kao niz putovanja, pri čemu poglavlja često nose imena mjesta. Ta mjesta ne funkcionišu kao konačne tačke dolska, već kao prolazne stanice u stalnom kretanju. Na taj način, roman se opet može povezati sa poetikom lutanja prisutnom u Seobama Miloša Crnjanskog, ali bez istorijskog kolektivnog konteksta.
Simbolika u romanu je bogata i često tjera na razmišljanje. Golub, koji se provlači kroz centralnu metaforu, nije samo ptica koja leti, već simbolizuje težnju, ranjivost i neizvjesnost modernog čovjeka. U jednoj od scena, golub je opisan kao „tihi posmatrač svega što prođe i nestane“, što oslikava prolaznost i opet introspektivnu perspektivu koju roman razvija. Ograničenja koja likovi doživljavaju predstavljena su gotovo fizički, ali simbolizuju društvene ili unutrašnje barijere - norme, strahove i nevidljive granice ponašanja. Simboli u romanu ostaju otvoreni za tumačenje, što predstavlja jednu od njegovih glavnih karakteristika, ali u pojedinim trenucima ta otvorenost može ostaviti čitaoca u zabludi, bez jasnijeg razumijevanja značenja.
Humor i ironija provlače se kroz roman od samog početka. Djelo kombinuje komične i apsurdne situacije sa ozbiljnim filozofskim pitanjima, čime stvara specifičan ritam i ton. Na primjer, dijalog u kojem jedan lik konstatuje: „Ako sve propadne, makar ćemo bar imati priču za kasnije“ pokazuje kako autor kroz humor otkriva složenost ljudskog reagovanja pred neizvjesnošću. Ova ravnoteža između smjeha i ozbiljnosti omogućava čitaocu da sagleda likove u više dimenzija i da razmišlja o sopstvenim ograničenjima i slobodama.
Pouke koje roman nosi nisu direktne ni moralizatorske. Autor stvara prostor za analizu i introspektivno čitanje, gdje čitalac može pronaći lične poruke i univerzalne refleksije o ljudskoj prirodi, slobodi i odgovornosti. Ključna ideja koja se provlači kroz knjigu jeste način na koji pojedinac reaguje pred nepoznatim i suočava se sa nepravdom ili ograničenjem. Roman balansira između smijeha i ozbiljnosti, simbolike i realnosti, introspektivnog i univerzalnog. Čak i kada se scene čine trivijalnim ili smiješnim, uvijek postoji dublji sloj — pogled na ljudsku prirodu, zajednicu i način suočavanja sa sopstvenim ograničenjima.
Slojevitost i bogatstvo simbola ostavljaju snažan utisak i čine roman nezaboravnim. NGDL ostaje prisutan u mislima čitaoca i podsjeća da sloboda nije data ni izvan nas ni u svijetu oko nas, već je rezultat odnosa, odluka i razumijevanja.
Nema komentara