Sloboda medija i medijskih radnika u Srbiji godinama je pod rastućim pritiskom. Iako je u teoriji zagarantovana Ustavom, u praksi ona je suočena sa brojnim izazovima koji je guraju u duboku krizu. Situacija postaje još kompleksnija kada se u obzir uzmu politički okršaji, ekonomski pritisci i, naravno, pretnje koje novinarke i novinari svakodnevno trpe.
Prema izveštaju Reportera bez granica (RSF) za 2025. godinu Srbija se rangira kao devedeset šesta po slobodi medija, iako je, kako se navodi u izveštaju, ovo poboljšanje prividno, s obzirom na pad ukupnog indeksa medijskih sloboda u zemlji.
RSF je ove godine po prvi put globalno stanje slobodne medija ocenio kao teško.
Od 2013. godine beleži se značajan pad medijskih sloboda u Srbiji. Prema podacima Reportera bez granica za 2024. godinu, zemlja je i dalje u grupi označenoj tamno narandžastom bojom koja slobodu medija predstavlja kao tešku, zauzimajući devedeset osmo mesto od ukupno sto osamdeset zemalja. Na to ukazuje i činjenica da novinari i novinarke i dalje trpe pretnje i nasilje, dok institucije koje bi trebalo da štite medijske radnike, često zaostaju ili su sklone minimiziranju problema.
Kako Nezavisno udruženje novinara Srbije (NUNS) navodi, od početka godine dogodilo se 116 napada na novinare, od čega najveći broj napada čine verbalne pretnje i pritisci, a trinaest čine fizički napadi. Slučajevi napada na novinare postali su sve učestaliji nakon početka protesta zbog pada nadstrešnice u Novom Sadu u kome je nastradalo šesnaestoro lica. Tokom izveštavanja sa protesta napadnuti su članovi redakcija N1, Fonet, Radio 021, Euronjuz.
Ni redakcije lokalnih medija nisu pošteđene nasilja, te je tako u februaru zabeležen napad na novinare IN medija iz Inđije, koji se već duže vreme suočavaju sa SLAPP tužbama. Istraživački portal KRIK trenutno je meta preko deset tužbi koje imaju sve karakteristike SLAPP-a – sudskih procesa čiji je cilj da zastraše i finansijski iscrpe redakciju. Mnoge od ovih tužbi dolaze od lica bliskih vlasti, a sličan obrazac viđa se i kod lokalnih medija koji nemaju kapacitete za dugotrajne pravne bitke, ocenjuje RSF.
Izveštaj Media Freedom Rapid Response-a (MFRR) koji stanje slobode medija u Srbiji ocenjuje kao vanredno, ukazuje i na ozbiljne propuste srpskih vlasti kada je u pitanju zaštita novinara – propuste koji su u suprotnosti sa osnovnim principima slobode izražavanja garantovanim Evropskom konvencijom o ljudskim pravima, kao i sa obavezama koje Srbija ima u okviru pregovaračkog Poglavlja 23, koje se tiče pravosuđa i osnovnih prava.
Iako su novinari i novinarke u mnogim slučajevima suočeni s nasiljem, pretnjama i javnim linčom, pravda je retko kada dostižna, a institucije uglavnom ostaju neme. Jedan od najozbiljnijih primera je slučaj ubistva Slavka Ćuruvije, novinara koji je ubijen 1999. godine usred Beograda – suđenje je trajalo skoro deceniju, a trojica pripadnika DB-a su prvobitno okrivljeni, a potom ih je Apelacioni sud 2024. oslobodio optužbi. Takvi procesi koji se otežu unedogled i završavaju uz mnogo pravnih prepreka i bez jasne kazne šalju poruku da se napadi na novinare tolerišu i zanemaruju. Podsticanje atmosfere straha i tenzije u društvu su predstavljale i pretnje smrću upućene novinarima iz Novog Sada – Ani Lalić i Dinku Gruhonjiću – u martu 2024. godine, zbog čega su reagovale brojne međunarodne organizacije, ali domaće institucije. Tamara Skrozza, poznata po svom kritičkom pristupu, takođe je bila meta tendencioznih interpretacija svojih izjava u provladinim tabloidima, što se tumači kao pokušaj diskreditacije i zastrašivanja.
Foto: CSUN Newsroom
Najnoviji slučaj napada dogodio se prvog maja novinaru Insajdera, Stefanu Miljušu, prilikom izveštavanja sa obeležavanja Međunaronog dana rada. Da su pritisci sve učestaliji i veći govori u prilog napad na novinara BIRN-a, Sašu Dragojla, od strane aktivista Srpske napredne stranke prilikom izveštavanja o sukobima stranačkih aktivista sa građanima. Iz za sada nepoznatog razloga, policija nije legitimisala napadače.
Osim fizičkih napada i cenzure, smanjenje slobode izveštavanja postala je svakodnevna pojava. Javni servis Radio televizije Srbije, koji bi trebalo da služi kao nezavisna institucije, sve je više pod prećutnim političkim uticajem, kako je u intervjuu za Cenzolovku objasnila Milena Vujović, novinarka i urednica RTS-a. Cenzura i autocenzura četrnaestog aprila ostale su zarobljene u zgradama RTS-a i RTV-a kada su studenti blokirali prostorije ova dva javna servisa. Glavni uzrok blokade bilo je, kako studenti navode, nezadovoljavajuće izveštavanje o studentskim akcijama i protestima, ali i pritisak da se sazove novi sastav Regulatornog tela za elektronske medije čiji je legitimitet već duže kompromitovan. REM ima zadatak da izveštavanje drži u okvirima medijskih zakona, te su studenti, nezadovoljni njihovim radom zahtevali promenu u strukturi unutar ove institucije koja bi svoj posao obavljala svrsishodnije.
“Losing my religion” je metafora za očaj i frustraciju, kako navodi frontmen grupe R. E. M., a u Srbiji je i vodič za razumevanje REM-a. Studenti, ispostavilo se, nakon dve nedlje blokade javnog servisa znaju razliku između rok benda i institucije, ali čini se da REM tek uviđa razliku između zakonske obaveze i potpune neaktivnosti.
Za medijsku scenu Srbije karakterističan je i porast propagande, naročito od strane državni i bliskih medija, koji sve češće postaju oružje u političkim obračunima. Kako navodi RSF, glavni uzrok takve situacije je proruska propaganda koju sa Russia Today sprovodi njen regionalni ogranak Balkan RT, ali i nacionalni mediji.
Na Kosovu i Metohiji za to vreme vojevale su se druge bitke. Kako je za Udruženje novinara Srbije istakla Ivana Vanovac, novinarka Radija Kosovska Mitrovica i predsednica Društva novinara Kosova i Metohije, medijski radnici na tom području suočavaju se s brojnim neprijatnostima u kontaktu s kosovskom policijom, o kojima, usled straha, ne smeju ni govoriti. Pored toga, ocenila je i da je trud medijske zajednice na Kosovu i Metohiji pomogao u tome da se ne donese na snagu Zakon o Nezavisnoj komisiji za medije koji bi ograničio slobode i uveo praćenje sadržaja, kao i velike novčane kazne.
Nedostatak nezavisnih medija u ovakvim situacijama postaje ključni problem. Većina medijskih kuća je ili pod kontrolom politike ili suočena sa ozbiljnim finansijskim izazovima, što otežava njihovu sposobnost da se bave istraživačkim novinarstvom i pruže građanima kvalitetne informacije. Manji, lokalni i omladinski mediji našli su u situaciji finansijske neizvesnosti nakon što je američka administracija donela odluku da ukine podršku projektima širom sveta, produbljujući finansijsku krizu sa kojom se mediji u Srbiji suočavaju svakodnevno.
U takvom okruženju, gde prepoznatljivih nezavisnih glasova ima sve manje, srpska javnost je često lišena verodostojnih izvora informacija, što ima dugoročne posledice po demokratske procese u zemlji:
“Iako su načinjene izmene zakona u pogledu sufinansiranja medijskih sadržaja od javnog interesa, proces prate brojni problemi – od netransparentnog izbora članova komisija do same raspodele sredstava. Umesto da podstiče proizvodnju kvalitetnih i građanima korisnih informativnih sadržaja, sistem služi za finansiranje medija koji su bliski vlastima. Dodatni problem predstavlja umanjenje sredstava koja se dodeljuju kroz proces sufinansiranja i povećanje sredstava za javne nabavke, direktne ugovore i druge oblike državne pomoći, bez jasnih kriterijuma i sa još manjim stepenom transparentnosti.” navodi NUNS.
Centar za istraživačko novinarstvo Srbije je 2023. istraživao kako televizije sa nacionalnom frekvencijom, Pink i Hepi, neprestano krše Zakon o oglašavanju emitovanjem reklama duže od dozvoljenih 12 minuta po satu, bez ozbiljnih sankcija od strane REM-a. Iako ovaj organ ima alatke za praćenje i obavezu da podnosi prijave, on nije reagovao, a ove televizije su samo u jednom mesecu prekršile zakon više od 800 puta. Kazne koje su im izrečene nisu odgovarale zaradi koju su ostvarile na nezakonitom oglašavanju, što im je omogućilo da zarade milione bez ikakvih posledica.
Proglas koji je Udruženje novinara Srbije objavilo povodom Svetskog dana slobode medija ukazuje na ozbiljne probleme u zaštiti novinara i slobodi medija u Srbiji, uključujući nesankcionisane napade, pretnje i pritiske na novinare, kao i neefikasnost pravosudnog sistema u rešavanju slučajeva ubistava novinara. Ističe se i zabrinjavajući pad slobode medija u zemlji, loš ekonomski položaj medijskih radnika, te netransparentnost u raspodeli javnih sredstava za medije. UNS u svom Proglasu poziva vlasti da preduzmu konkretne mere za zaštitu novinara, pravovremeno rešavanje slučajeva i očuvanje medijskog pluralizma.
Dok traje borba za slobodu medija, sve očigledniji postaje i važan izazov za celu društvenu strukturu – da li će Srbija postati društvo u kojem novinari mogu nesmetano obavljati svoj posao, a javnost se moći osloniti na medije koji će im pružati istinite i objektivne informacije?
Nema komentara