Kada pomislite na trg, Trg neznanog junaka zasigurno nije prva stvar na koju pomislite, i baš zato treba pričati o njemu.
Ko je zapravo neznani junak i da li mu se identitet zaista ne zna? Odgovor je diskutabilan. Najpre, trg nije posvećen samo jednom neznanom junaku, već svim neznanim junacima koji su dali živote braneći svoj dom.
Trg je nesvakidašnjeg oblika – da se ne zove tako, niko ga ne bi ni prepoznao kao trg. On zahvata ceo predeo između Petrovaradinskog mosta i Bulevara Mihajla Pupina. Prethodnih imena nema, jer je tvorevina koja je nastala izgradnjom mosta. No, to ne znači da ovo mesto nema važnu istoriju.
Isto kao što je s one strane Dunava postojala čitava vojno-civilna infrastruktura, sa kasarnama, zidovima i pontonima, tako je i sa ove strane postojalo sve to.
Iako je teško precizno odrediti kada je Novi Sad nastao, s obzirom na to da su ljudi na tom prostoru živeli od pamtiveka, vrlo je poznato kada je počeo da se širi. Grad je nastao kao produžetak Petrovaradina.
U poslednjim godinama 17. veka započeta je prva planska gradnja Novog Sada. Pre svega, izgrađen je Brukšanac – kompleks koji je pripadao odbrambenom sistemu Tvrđave. Iz njega je nastao Petrovaradinski šanac, što je začetak današnjeg Novog Sada.
Brukšanac, odnosno Mostobran, zapravo je bio utvrđenje. Imao je bedeme i kapije okrenute ka gradu, a zaravnjenje prema Dunavu. Unutar bedema postojale su dve kasarne za vojnike, a spolja su se naseljavali zanatlije i trgovci. Ova celina bila je poznata kao Petrovaradinski šanac.
Tokom revolucije 1848. godine Mostobran je bio uporište sukoba. Bombardovanje Novog Sada od strane mađarskih trupa odvijalo se sa Tvrđave, dok je Mostobran korišćen za odbranu. To je označilo kraj „starog“ Novog Sada.
Mostobran je stajao i služio svojoj svrsi sve do kraja Prvog svetskog rata, kada je predat vlastima radi rušenja u cilju urbanističkog razvoja grada.
Bilo je neophodno srušiti pontonski most kako bi se izgradio novi, stalni most, sposoban da izdrži motorna i teretna vozila.
foto: flickr
No, šta je zapravo bio taj most?
Izraz „pontonski most“ označava bilo koji privremeni, odnosno plutajući most. U slučaju starog petrovaradinskog pontonskog mosta, radilo se o važnoj konstrukciji iz 1760. godine.
Most je bio ključni deo svakodnevice svakog Novosađanina i bio je otvoren danonoćno za pešake. Morao je biti srušen jer je koncept plutajućeg mosta, s razvojem tehnologije, postajao sve nepraktičniji.
Dunav je oduvek bio prometna reka, a da bi brodovi mogli da prođu kroz Novi Sad, pontonski most morao je da se rastavlja.
Na Tvrđavi su postojale osmatračnice sa kojih su radnici durbinima posmatrali reku. Kada bi u okolnim selima uočili brod, oglašavala su se zvona; prvo da upozori pešake da požure, drugo da zabrani prelaz, i treće za početak rastavljanja mosta. Radnici su velikim čekrcima doslovno razdvajali most kako bi brod mogao da prođe.
Takođe, most nije bio funkcionalan tokom zime, jer su sante leda mogle da ga oštete i otežaju ili onemoguće njegovo rastavljanje.
Kada je 1922. godine naređeno rušenje mosta i Mostobrana, izgrađen je novi most, dok su ostaci Mostobrana mogli da se vide sve do izgradnje nasipa nakon velike poplave 1960. godine.
Tokom rušenja porušena je i crkva Svetog Ivana Nepomuka. Ova crkva i danas je obavijena velom misterije, jer postoje legende da je iza oltara postojao tajni prolaz koji je vodio ispod Dunava i povezivao je sa crkvom Svetog Jurja u Petrovaradinu.
Nažalost, danas je nemoguće uživo iskusiti staru „novosadsku tvrđavicu“.
Trg Neznanog junaka, Kej žrtava racije i Beogradski kej u potpunosti su je prekrili... ili da li su?
Pokraj Spomenika žrtvama racije, tik uz obalu Dunava, i danas stoji mala kula korišćena za merenje vodostaja – poslednji odjek Mostobrana.
Nema komentara