U jednoj zemlji na brdovitom Balkanu

autor: Milica Danilov 0

Dugi niz godina, decenija i vekova moć je jedna od traženijih stvari na ovom svetu. Svedoci smo i kada pogledamo našu državu, ali i naše fakultete. Ljudi se toliko snažno bore za moć da su spremni da gaze sve ispred sebe i da krše sve etičke i moralne principe za istu. Kako smo došli u situaciju da studenti koji su se nekada borili za pravdu i prave vrednosti, danas staju jedni protiv drugih ne birajući sredstvo da dođu do cilja.

(aneej.org)

Događaj koji je potresao Medicinski fakultet, ali i ceo Univerzitet u Novom Sadu pokazatelj je na šta smo sve postali spremni – na spletke, podlosti, možda čak i laži i krađe. Ali ne treba krivite te ljude, oni se samo ugledaju na državni vrh do kog jednog dana možda mogu i da stignu koristeći iste metode kao i kada su bili studenti. Ako mogu da postoje džakovi sa „zagubljenim” glasovima na republičkom nivou, zašto ih ne bi bilo i na studentskim izborima?

Svet je bezobrazan i surov, uči nas da se snalazimo i preživljavamo u okolnostima koje su nam date, da nađemo sebe u moru istih ljudi. Ali, naravno, ne moramo da služimo veštinama zbog kojih neki ljudi sada sede u zatvoru i robijaju. Kako jedan pojedinac ili više njih mogu sebi da priušte da svom „uzvišenom” položaju u studentskom parlamentu daju značaja kao da je u pitanju neke državna funkcija? Da ljudi koji se domognu studentske funkcije ne rade svoj posao koji im je zadat već vreme troše na organizovanje putovanja ili žurki u prestižnim kafićima? I zašto se ljudi prave da to ne vide? Izuzetno je jednostavno – ne žele, po principu neću ja da se mešam u te stvari. I zbog takvih ljudi i takvih stavova ova država ne može da izgleda kao zemlja u koju se ljudi vraćaju raširenih ruku, već zemlja u kojoj se pakuju koferi i čeka prva prilika za odlazak u svet.

Kada ljudi, pogotovo mladi i studenti, vide da naši političari kupuju diplome, završavaju raznorazne univerzitete koji nisu poznati širokoj narodnoj masi, u njima se polako rađa ona ideja „Kako ćemo? Lako ćemo”. Ako student Medicinskog fakulteta koristi bubicu kako bi položio neki predmet ili student građevine prepiše sa puškica, kakvu poruku oni šalju? Da će za nekoliko godina ući u operacionu salu i lečiti vašu decu koristeći se tim „prevarantskim znanjem” ili da će građevinar da stavi pogrešan materijal na vašu kuću koju će prva košava oduvati. Ovih dana na svakom koraku možete da čujete rečenicu sistem nas laže. I jeste, laže nas samo tako. Ali lažemo i mi njega.

Nema komentara

Napišite komentar