Da li ste znali da je moguće hraniti mesec zarobljen u kavezu? Samo vam treba toranj-odžak koji okretanjem poluge usisava zvezde koje se potom melju u mlinu. Vrlo jednostavan recept za zvezdanu kašu. Ako ste, iz već nekog razloga odgovorili na ovo pitanje u negaciji, uverite se sami:
Photo: Historia Arte
U umetničkom univerzumu španske slikarke Remedios Varo sve je moguće. Mistična stvorenja, zvezdane kaše, ptice nastale iz violina i svetlosti. Spoj nespojivog- potpuna magija.
Slika “Papilla esteral”(Zvezdana kaša) na prvi pogled nas uvlači u svet toliko neobičan da se osećamo dezorijentisano. “Šta je Remedios htela da nam kaže?”
Za početak moramo sliku kontekstualno uramiti. Varo je bila vodeća figura nadrealizma 20-tog veka, u korak sa Dalijem, Man Rejom, Bendžamin Peretom. Odrasla je uz oca inžinjera koji je podsticao njeno interesovanje za tehničke nacrte, nauku i mašinske konstrukcije. Sa druge strane upijala je literaturu, od Edgara Alana Poa, do filozofije i alhemije. Potpuno povezana sa spiritualnošću, univerzumom i magijom. Kada su se ta dva sveta, nauke i duhovnosti, u njoj sudarila, kao da su stvorili crnu rupu u koju nas njena dela uvlače.
Kada je izbio Španski građanski rat bila je prisiljena da napusti zemlju i ode u Pariz- tadašnji centar nadrealizma. Egzil, osećaj nepripadnosti i čežnja za domom su motivi koji su popunjavali crnu rupu Remediosinog rada. Našla je pripadnost u nepripadanju i napravila svoj umetnički prostor od egzila.
“Papilla estelar”, naslikana 1958. godine, nam prikazuje ženu izolovanu u kuli u oblacima, koja pomoću mehanizma mlina iz univerzuma usisava zvezde, melje ih, i potom hrani mesec u kavezu. Motivi izolovanosti i egzila jasno se osete- kula je sama po sebi arhetipski simbol izolovanosti, ali i unutrašnjeg introspektivnog svetilišta. Mesec u kavezu asocira nas na zatvorenu pticu- simbol duše i slobode. Ipak mašina ne deluje kao hladni produkt industrijalizacije, deluje pak magično. Povezuje duhovno i mataerijalno u simboizu.
Žena, iako izolovana, hrani mesec “zvezdanom kašom”. Remedios nam sugeriše da se duša može hraniti inspiracijom koja dolazi iz unutrašnjeg sveta, iz spiritualnog, a ne fizičkog ili društvenog. Priča nam kako, čak i u egzilu i izolovanosti imamo u sebi unuverzum iz kojeg moramo hraniti našu mesec-dušu. Iz unutrašnje crne rupe izvući stvaralačku snagu i smisao.
Remedios Varo uprkos svemu uspeva da nahrani svoj duh, a što više gledamo u “Papilla Estellar” uspeva da hrani i naš.
Osetite li to?
Upravo se stvorila dodirna tačka.
Nema komentara