Film “Sound of Metal” prikaz ironije života i paradoksa

autor: Milica Gordić 0

Sound of Metal je film reditelja Dariusa Mardera i iako na prvu loptu zvuči da će u filmu koji je insprisan muzikom glavna tematika i biti muzika, ovo je zapravo film o prihvatanju sebe, onakvim kakvi jesmo, kada nam život bez ikakve najave promeni pravac.

Foto: Amazon Studios

Glavne uloge nose Riz Ahmed (Ruben) i Olivija Kuk (Lu) koji imaju svoj pank-metal bend koji, uz putovanja i nastupe, predstavlja njihov smisao života i svakodnevicu. Oni su takođe u emotivnoj vezi, a svako od njih sa sobom nosi i svoju tešku životnu priču – Lu koja i dalje ima traume zbog majke koja je izvršila samoubistvo i Ruben koji je zavisnik od heroina. U svojim pesmama iskazuju nezadovoljstvo prema vlasti i sistemu koji uzrokuje sve veći broj siromašnih i gladnih, a jedan od paradoksa u filmu jeste činjenica da je Luin otac jedan od najbogatijih ljudi u zemlji.

Kako život ume da bude nepredvidiv i često nas stavlja u situacije iz kojih ne vidimo izlaz, Ruben gubi sluh i ostaje mu samo tišina. Kao i svaki čovek, Ruben prolazi kroz faze poricanja, odbijanja, postaje usamljena osoba puna besa i oseća sve veću netrpeljivost prema gluvima. Baš zbog toga se može primetiti da se kroz film provlače dva ugla i dve sušte suprotnosti – muzika, buka i ritam, i tišina i mir. Ovo je drama puna psihološke i unutrašnje borbe kod čoveka koji prolazi dve faze ličnosti. U filmu se  bez imalo patetike i bespotrebnih ukrasa prikazuje čovek koji se bori sa samim sobom, ali na kraju ipak prihvata situaciju u kojoj se našao i uči da živi sa svojim hendikepom. Tišina, koja je prisutna u gotovo celom filmu, publici na najbolji mogući način dočarava kako se oseća osoba koja je ceo život okružena bukom, a onda odjednom ostaje bez sluha. Film šalje dobru poruku i pokazuje kako iz situacije koja je nametnuta, a koju je kreirao život, ipak možemo da izvučemo nešto više i bolje i da se naviknemo na novo normalno.

Strani mediji i kritičari imaju pozitivne komentare na film i ističu da je Ruben sa jako malo teksta i samo mimikom uspeo da sruši most između publike i sebe, te i da je ovo životno delo Riza Ahmeda, koji je maestralnom glumom mnoge terao na razmšljanje danima nakon gledanja flma. Film, koji predstavlja prikaz ironije života i paradoksa, osvojio je 32 nagrade. 

Nema komentara

Napišite komentar