Kao mjesto mnogih kulturnih zbivanja i godišnjih manifestacija, Herceg Novi diše plućima starogradskih priča o arhitektonskim, slikarskim i skulptorskim djelima. Najraniji spisi potvrđuju burnu i bogatu istoriju, a jedan od zaljubljenika Mediterana, hercegnovski umjetnik Tihomir Konjević, vješto brani neimarsko nasleđe tipično za primorsko podneblje i bokeljska sela.
Foto: Tihomir Konjević
Iako je odsustvo izložbi širom Crne Gore evidentno usled situacije sa pandemijom, Tihomir Konjević, umjetnik koji je ujedno i slikar i maketar, arhitekta i zanatlija, autor „minijaturne čarolije“, kako mještani Herceg Novog doživljavaju njegova djela, željno iščekuje uobičajene organizacije i prezentacije radova i u okolnim državama.
– Pandemija je pogoršala stanje kulture i umjetnosti na čitavoj teritoriji Crne Gore. Ima događanja, ali zbog najznačajnijeg činioca – publike, koja ne prisustvuje, stvara se slika koju ne želimo da imamo na izložbama, koncertima, u pozorištima, na raznim književnim manifestacijama. Nije samo opasnost od širenja virusa uticala da publika ne obilazi ta dešavanja, tu je i neizbježna ekonomska kriza kao pratilja pandemiji koja dodatno otežava. Doći do publike je važno za svakog umjetnika, jer tada dobija povratnu informaciju i zna na kakvom je putu i koliko vrijedi njegov trud. Nadam se kao i svi da će pandemija i ostale krize kojima svjedočimo proći i radujem se novim izložbama.
U decembru 2015. godine imala sam čast prošetati Ulicom bure, Ulicom Dragana Radulovića, Bokeljske ljubavi, Pudinga od čokolade. Koji topos Mediterana je zahtijevao poseban tretman?
– Mediteran posmatram kao pozornicu, osunčanu i šarenu. Mislim da je svim umjetnicima lako stvarati u takvom ambijentu. Za sada moja koncentracija je na starim fasadama, inspiracija je svuda okolo. Rijetko radim postojeće, osim kada su poručene. One koje slikam su izmaštane i zamišljene kao kolaž sjećanja i stvarnosti i prikazuju moja raspoloženja, a to se najbolje vidi po nazivima ulica. Evo još nekih; "Ulica jesenjih kiša" je nastala u novembru, "Via spagheti al dente" je sjećanje na Italiju, "Ulica ljetnjeg raspusta" kao uspomena na djetinjstvo kada sam raspuste provodio na selu, "Ulica plivarica i prostica", je moje viđenje Škvera gdje ribari barkama dolaze s mora i donose ulov u mrežama i tako dalje.
Foto: Tihomir Konjević
Na koji detalj klasičnog pokućstva domova crnogorskog primorja stranci „zastanu“?
– Stekao sam utisak da posmatrače iznenadi cijela kompozicija, od kolorita do detalja i vještine kojom su napravljeni. Neuobičajeno im je što su izrađeni autentično, jer svi imaju potrebu da dodirnu i uvjere se da je pravo, a umanjeno desetak puta. Meni je zadovoljstvo to njihovo reagovanje koje je uvijek pozitivno.
Uspješno kombinujete različite slikarske metode, materijale, a primjećujemo detalje i od gipsa, drveta, stakla, kamena. Koji momenat u toku realizacije ideje je ključan za odabir tehnike kojom će se Vaše djelo iskazati?
– Moji radovi su kao prave građevine. Od skice, crteža preko konstrukcije do fasade, vrata, prozora. Svaka faza zahtijeva razne alate i materijale. Koristim puno alata, od standardnih slikarskih do raznih hiruških, zubarskih, filigranskih, preko stolarskog i bravarskog alata. Upotrebljavam materijale koji se inače koriste kada se rade originalni prozori, vrata, razni predmeti iz svakodnevnog života, šerpe, brštulin, saksije, s tim da cvijeće, kaktuse ili neke druge biljke napravim od metala.
Od ukupno, za sada, četiri samostalne izložbe, koja Vam je ostala u najljepšem sjećanju?
– Sve izložbe su jednako drage i doživljaj je poseban. Ako je u rodnom gradu onda su tu prijatelji, rođaci, poznanici i lijep je osjećaj pokazati im što radim. Ako je u nepoznatom gradu, i to je interesantno, jer se ljudi prvi put sreću sa takvim stvaralaštvom i komunikacija sa njima mi prija, ali i druženja sa drugim umjetnicima pamtim kao lijepa iskustva.
U tom slučaju koji biste kolektivni projekat izdvojili?
– Izdvojio bih Slikarsku koloniju u Institutu Igalo. Pošto je moj rad zahtijevan, nije samo štafelaj, četke i boje, nisam učestvovao na kolonijama, ali ova je bila ovdje i tada sam radio sa drugim slikarima, ali sam donosio spremne stvari iz ateljea koje sam na licu mjesta ugrađivao.
Vjerujem da bi svaki čovjek „udomio” jednu „Ulicu mediteranskih začina” Tihomira Konjevića. Da li je moguće, ukoliko bi se smanjila 10-12 puta, zaista otvoriti tegle, pardon, teglice?
– Ulica Mediteranskih začina ima pravi izlog sa stvarnim začinima u staklenim teglama tako da bi se mogli koristiti za spremanje obroka ili čaja dok ne istekne rok!
Nema komentara