Izložba crteža „Dani Baleta“ Zorana Bulatovića Baleta: Igra kao lajtmotiv

autor: Maša Đurašinov 0

U ponedeljak, 13. decembra, otvorena je izložba crteža „Dani Baleta“ Zorana Bulatovića Baleta u SKCNS „Fabrika“.

Foto: Promo

Zoran Bulatović Bale (Novi Sad, 1964) poznat je kao gitarista i član bendova Luna, Pekinška patka, Laboratorija zvuka i drugih. Pored toga, poznat je i kao autor primenjene muzike za preko 30 pozorišnih predstava, kratkometražnih i dugometražnih filmova. Ovom izložbom on se prvi put predstavlja publici kao vizuelni umetnik.

Kada bi se celokupna izložba opisala jednom rečju, to bi bila „igra“. I sam naziv izložbe je igra reči, kojom se istovremeno aludira na ples i na nadimak autora, čime se na domišljat način sumira ova neobična izložba.

Dela se odlikuju gotovo dečijom nesputanošću. U njima možemo uočiti ljudske likove, geometrijske figure, mrtvu prirodu i pejzaže, ali i reči i slobodne znake interpunkcije, što delima daje karakter prenosivih grafita. U velikoj meri izložba podseća na dadaizam, umetnički pokret koji je početkom 20. veka stavljao nesvesno u prvi plan, ističući igru kao osnovnu odliku svog stvaralaštva (reč „dada“ na francuskom označava igračku).

Slobodna upotreba medija je još jedna odlika opusa Zorana Bulatovića Baleta, koja nije poštedela ni podlogu na kojoj je delo rađeno. Umetnik koristi različite vrste papira, različitih boja, čemu usklađuje svoj odabir medija. Tako su dela rađena monohromnim medijima rađena, na primer, belim markerom na crnoj podlozi, crnim tušem ili rapidografom na kartonu, recikliranom žutom papiru ili, pak, na čistom belom.

Kada je reč o delima u boji, ona su pretežno rađena pastelama. Umetnik koristi jarke boje, bez prelaza. Konture su crne i jasno vidljive, ali u nekim radovima boja prelazi preko njih iz jednog segmenta u drugi, ističući autorovu slobodu i igru kao lajtmotiv cele izložbe.

„Smisao je mrtav“, napisao je Zoran Bulatović Bale u katalogu izložbe. U skladu s tim, ova izložba se ne gleda razumom već unutrašnjim osećajem, emocijom. Svako delo predstavlja jednu partituru beskonačne igre slobodnog uma koji ruši sve zakone i pravila, razlažući i razarajući formu na sitne delove i proste poteze rukom. Ona su podsvesna reakcija na život i svet, ali i slika unutrašnjeg sveta umetnikovog uma.

Nema komentara

Napišite komentar