Blonde (Plavuša) - recenzija

autor: Mihajlo Anđelković 0

Blonde (Plavuša) biografski je film o Merlin Monro iz 2022. godine. Prikazan je na premijerno 8. septembra na Filmskom festivalu u Veneciji, na kome je dobio 14-minutnu ovaciju. Glavnu ulogu dobila je glumica Ana de Armas, koja je sjajno iznela ulogu poznate holivudske zvezde . Reditelj filma, Andrew Dominik, nije se fokusirao na autentičnu biografiju Holivudske zvezde već je kao referencu koristio knjigu “Plavuša” spisateljice JoyceCarol. Ovo je izazvalo veliku kontraverzu I problem, jer je život Merilin prikazan neautentično, a njen lik I delo su na neki način, demonizovani I fetišizirani. U knjizi autorka oslikava stanje duše Merlin Monro, pa tako i film osim što prikazuje delove njenog života, gledaocima pokušava da dočara kako se mlada žena osećala sve to vreme u centru pažnje sveta.

Foto: Pinterest

Film je dobio veliki broj negativnih kritika, koje su delom opravdane.

Ženski narativ pratimo iz ugla muškog reditelja, što samo po sebi predstavlja problem, zbog naracije koja nije protkana iskustvom. Muškarac ne može autentično prikazati isustvo žene u svetu. Takođe, čini se da je reditelj krenuo sa namerom da prikaže Merilin kao dublju, komplikovaniju ličnost na način na koji je mediji nisu posmatrali. Ipak, izvedba ideje je bila neuspešna I ova nova predstava slavne glumice samo je pridodala ikoni Merilin Monro koja se već godinama plasira kroz prizmu mizoginije. Kroz film dobijamo prikaz kako traume iz ranog detinjstva, odrastanje bez oca pa kasnije gubitak majke ostavljaju posledice u odraslom životu. Gubitak roditelja u Merilin je izazvao majčinski instinkt, koji se rasplamsao tokom njene karijere. Naravno, s obzirom na to da je priča fiktivna, sve činjenice moramo uzeti sa rezervom, jer je u realnosti Merilin možda imala potpuno drugačije želje I snove. U ovom filmu ona je savršena muška fantazija, čini se kao I neka skrivena fantazija samog reditelja. Ona je seks simbol, simbol savršene žene iz ugla muškarca, a sa druge strane žena koja želi da bude majka I koja želi da obavi “najbitniju žensku ulogu”. Savršen je prikaz Frojdovog “Madonna-Whore” kompleksa u jednoj osobi.

Nije tajna da u Holivudu postoje muškarci koji vrebaju žene atraktivnog izgleda, kakva je Merlin Monro bila. Takvi muškarci koriste loše psihičko stanje žene i uzimaju njihovo telo u zamenu za slavu. Kroz narativ pratimo njen odnos sa partnerima koji je u većini slučajeva jako toksičan. Merilin je predstavljena kao žena koja ima sasvim malo samopoštovanja, koja nema smisao u životu ukoliko ne služi kao nečija žena ili majka I koja je stvorena da bude neumoljivo poslušna. Fetišizacija Merilin se ogleda I u njenim odnosima na taj način da ona zapravo sve vreme traži “oca”, autoritet koji će joj pružiti sigurnost, ali na vrlo iseksualizovan način.

Atmosferi horror drame doprinosi i legendarni Nik Kejv koji je komponovao muziku, a kinematografski može se osetiti uticaj Dejvida Linča. Film je specifično sniman, na nekonvencionalan način, a scene su prenaglašene i često je na nama da pretpostavimo kako je došlo do situacije koju scena prikazuje. U pojedinim momentima korišćen je i crno-beli efekat. pa ako horor žanrovski posmatramo kao film koji prenosi jezu I koji nam stvara nemir,  onda to “Blonde” definitivno jeste. Kroz Merlin Monro film se bavi važnim životnim temama koje su podjedanko aktivne danas kao i u vremenu kada je Merilin živela. Neke od njih su feminizam, šovinizam, gej muškarci, eksploatacija za slavu, moć i novac, telesne i duševne bolesti i abortus.

“Blonde” se čini kao neuspešni pokušaj feminističke priče koja je neuspešno realizovana. Odaje se utisak da je reditelj želeo osvešćenu priču o ženskim problemima i o tome kako slava utiče na ljude, ali smo dobili samo obris prvobitne ideje koja je prefarbana možda nenamernom mizoginijom, koja je potpuno preokrenula ceo narativ I upravo učinila suprotno. “Blonde” je možda neka vrsta “raja” za muške oči, ali definitivno “pakao” za ženske.

Nema komentara

Napišite komentar