Prošlonedeljno izdanje popularnog kviza “Potera“ na RTS-u bilo je nešto drugačije nego inače – svi učesnici kviza su bili studenti.
Pobedivši tragača Dušana Macuru, oni su osvojili nagradu od 750.000 dinara, čime su na najbolji mogući način pokazali sve znanje koje imaju. Najveću pažnju svojim nastupom, ipak, privukao je Mihajlo Botić, student Fakulteta političkih nauka u Beogradu.
Mihajlo Botić dolazi iz Kanjiže, gde je od malena sugrađanima poznat kao svestrana i inteligentna osoba. Njegovo znanje pokazalo se još u period osnovne i srednje škole, kada je učestvovao na brojnim okružnim i republičkim takmičenjima, a u toku studija zavoleo je pab kvizove.
Među njegovim prijateljima je, kako i sam kaže, uvek postojala želja da učine da se on pojavi na televiziji, ali se on nije osećao dovoljno spremno za takav korak. Sve se promenilo za njegov rođendan, kada mu je njegov prijatelj i cimer poklonio učešće u kvizu “Potera“, i Mihajlo je prvi put svoje znanje izneo u širu javnost.
Rekli ste u emisiji da ste učestvovali u pab kvizovima, da li ste imali želju da pređete na televizijske kvizove i kako je došlo do toga da se prijavite za Poteru?
“Da, ja sam s vremena na vreme učesnik pab kvizova sa svojim prijateljima, i uvek se nekako pojavljivala ideja mog učešća na nekom televizijskom kvizu, kao što je Potera, odnosno prijatelji su često pokušavali da me ubede da se prijavim za neki kviz. Iskren da budem, ja pre odlaska na snimanje Potere nisam nikad ozbiljno razmišljao da se prijavim, jer mi je uvek nekako delovalo da nisam dovoljno spreman i da moje znanje nije baš toliko sveobuhvatno koliko je potrebno za učešće pred kamerama. Ja se ustvari nisam ni prijavio, već je to učinio moj prijatelj i cimer umesto mene, kao rođendanski poklon, tako da mi nije preostalo ništa drugo nego da se pojavim pred kamerama”.

FOTO: Instagram/potera_adrenalin
Sada, kad su Vam se utisci slegli, kako biste našim čitaocima opisali Vaše iskustvo sa snimanja?
“Utisci sa snimanja su i više nego pozitivni. Zaista, imao sam jednu divnu i druželjubivu ekipu, sa mnogo znanja, i to je dosta uticalo na to da se smirim i da mi popusti trema. Iako inače nisam (preveliki) tremaroš, moram priznati da mi je trebalo malo vremena da se opustim pred kamerama. U potpunosti sam uspeo da se fokusiram tek sa početkom prve igre. Snimanje kviza bih opisao kao zabavno, ali i stresno, i svakako kao jedno fenomenalno i nezaboravno iskustvo. “
Vaš nastup u kvizu je za prvi put bio i više nego dobar, da li ste se nadali ovakvom uspehu i da li će vas on podstaći da se eventualno ponovo prijavite za ovaj ili neki možda neki drugi kviz?
“Svakako sam se nadao da ću da pobedim u Poteri i bio sam i više nego spreman da se nadmećem sa tragačem, ali sam znao da nije samo do mene i mog znanja, već da moraju da padnu „dobra“, odnosno pitanja koja znam ili na koja mogu tačno da odgovorim po intuiciji. Takođe, i pre početka kviza sam znao i obećao sebi da ću da idem na višu ponuđenu sumu, gde sa većim novcem ide i znatno veći rizik mogućnosti da me tragač sustigne. Svakako, nisam mogao da se nadam i da sanjam da će već prvog puta igra tako dobro da se otvori u trećem delu kviza, i da ćemo načiniti čak 21 korak u odnosu na tragača, te da će pobeda biti toliko ubedljiva i da ću se generalno toliko dobro snaći već prvi put pred televizijskim kamerama. Nakon ovog uspeha svakako ću se ponovo prijavljivati za kvizove, samo ne znam kada i za koje. Svakako su u opticaju ponovno učešće u Poteri, kao i Superpotera."
Sa obzirom na to da potičete iz Kanjiže a studirate u Beogradu, da li znate kako je tamo ispraćeno Vaše učešće u kvizu i koje su reakcije na uspeh koji ste postigli?
“Iskren da budem, ne znam koliko je tačno ispraćeno moje učešće u Kanjiži, ali ja verujem da jeste, budući da sam nakon emitovanja emisije u ponedeljak veče dobio jako mnogo poruka i čestitki kako od mojih prijatelja i poznanika iz Kanjiže, tako i iz Subotice, gde sam išao u gimnaziju. Reakcije su bile jako pozitivne i mnogo sam divnih i emotivnih poruka dobio, posebno od bliskih i dragih ljudi. Jako mi je drago da je moje učešće bilo toliko ispraćeno i što su ljudi prepoznali moje znanje”.
Jedan zanimljiv detalj za kraj, svako je iz Vašeg tima u Poteri bio student, kako biste Vi podstakli mlade koji su zainteresovani za kvizove da se na njih prijave i svoje znanje iznesu u javnost?
“Budući da se ja uopšte i nisam samostalno prijavio za Poteru, mogu da kažem da sigurno ima još onih koji imaju veliko znanje i kojima prijatelji i porodica predlažu i ubeđuju ih da učestvuju na kvizovima, mogu da kažem da čim neko u svom okruženju dobija takve komentare onda je gotovo izvesno i kalibar za učešće na kvizu. Trema pred kviz je, bar meni, jako velika, ali se ona u potpunosti razbija kada se počne sa odgovaranjem na pitanja. Stvarno bih ohrabrio sve koji maštaju o učešću na televiziji i kvizovima da pokušaju i da se prijave jer je već samo pojavljivanje tamo velika pobeda i uspeh. Takođe, tako se razbija i strah od javnog nastupa, što može biti veoma značajno za bilo koju profesiju i bilo čiji životni put”.
Nema komentara