Da li nam se vraćaju radne akcije?

autor: Aleksandra Aleksić 0

Nakon poplava koje su pogodile našu zemlju i za sobom ostavile veliku materijalnu štetu, probudila se svest mladih ljudi u Srbiji koji na sve načine žele da pomognu ugroženim područjima. Sve ovo uticalo je na mlade da pokrenu pitanje ponovnog organizovanja radnih akcija, koje su bile popularne nakon Drugog svetskog rata, a imale su za cilj da obnove zemlju. 

foto: wikimedia.org

Sredinom ovog meseca u našoj zemlji zabeležena je velika količina padavina, koje su prouzrokovale izlivanje mnogih reka i vodotokova širom zemlje, kao i aktiviranja mnogih klizišta. Šteta koja je ostala nakon ove nepogode skoro je uništila mnoga naselja i gradove. Slike unesrećenih ljudi koji su sve izgubili uticale su na studente i srednjoškolce da se angažuju u prikupljanju pomoći za ugrožena područja, ali i u saniranju i čišćenju razrušenih i potopljenih objekata.

Posle mnogo godina pokazalo se da je omladina u Srbiji spremna da se aktivira i pomogne onda kada je najpotrebnije. Prva radna akcija ovog tipa organizovana je u Krupnju, koje je jedno od najrazorenijih područja, a organizovalo ju je Ministarstvo za omladinu i sport. Veliki broj volontera odazvao se na javni apel, nekoliko dana ranije objavljen na sajtu ministarstva.

Jelena Marković, studentkinja prava iz Beograda, odlučila je da se odazove. Kaže da su je na ovaj potez pre svega pokrenule emocije i želja da pomogne.

„Danima sam u medijima pratila dešavanja širom zemlje. Bilo mi je strašno da gledam svu tu nesreću na televiziji, a kako je tek ljudima koji su sve to proživeli i izgubili sve. Znala sam da moram nekako da im pomognem. Zajedno sa drugaricama otišla sam u Krupanj, a ono što smo tamo zatekli bilo je mnogo gore od onoga što sam mogla i da zamislim“, priča Markovićeva i dodaje da je spremna da nakon završetka junskog ispitnog roka ponovo ode u Krupanj i pokuša da pomogne tim ljudima.

„Mislim da bi svi studenti i uopšte mladi ljudi trebalo da se pokrenu. Imamo čitavo leto pred sobom, pa umesto letovanja, možemo se posvetiti obnovi razrušenih kuća širom zemlje. Znam da mnogi ljudi misle kao ja i da bi trebalo da organizujemo nešto što bi ličilo na nekadašnje radne akcije u kojima su učestvovali naše dede, ili roditelji. Mislim da možemo učiniti mnogo za te ljude.“

Omladinske radne akcije počele su još za vreme narodno-oslobodilačke borbe, ali su postale posebno popularne nakon Drugog svetskog rata. Učesnici radnih akcija bili su mladi ljudi iz svih delova Jugoslavije, ali i iz inostranstva. Akcije je organizovala država, koja ih je koristila i kao određenu vrstu posleratne propagande, ali je i isticala kulturni i vaspitni značaj ovih akcija. Akcijaši su živeli u barakama, jer su se radne akcije održavale tokom letnjeg perioda. Učesnici su imali i obezbeđenu hranu, kulturne i sportske programe. Omladinske radne akcije pružale su i obrazovni program, koji ih je osposobljavao za zanimanja koja su bila potrebna tadašnjoj privredi.

Zamenik pokrajinskog sekretara za sport i omladinu Miodrag Jovović tri puta je učestvovao na radnim akcijama u mladosti i objašnjava kakav značaj su imale omladinske radne akcije u prošlosti.

„Kada kažete ‘radna akcija nekada’, vi ne možete samo da posmatrate radne akcije u smislu njihovog građevinskog doprinosa, već su one imale širi društveni značaj u pogledu socijalizacije mladih ljudi i druženja. Mi smo imali mnogo stranaca, mnogo mladih iz Danske i Holandije koji su dolazili ovde i bili zaista oduševljeni. Na radne akcije su dolazili iz cele Jugoslavije, sa svih strana. I to je zaista bilo upoznavanje, to je bila razmena iskustva među mladim ljudima.“

Jovović objašnjava da, kada je u pitanju organizovanje novih radnih akcija, Pokrajinski sekretarijat za omladinu i sport još uvek nije dobio nikakvo saopštenje od Ministarstva sporta i omladine, niti bilo kog drugog državnog organa.

„Što se tiče mogućnosti novih radnih akcija, tu bi trebalo da se angažuje  neki viši državni organ. To bi mogao da bude Sektor za vanredne situacije, a načelno i Ministarstvo za omladinu i sport. Kako bi se ljudi skupili da rade nešto, neko mora da napravi plan - šta, ko i koliko radi. Šta tu mogu da urade ljudi, šta mogu da urade mašine, šta zajedno i jedni i drugi mogu da naprave i koji su to potezi na kojima se to može uraditi. To svakako nije naš Sekretarijat. A, ako do toga dođe, mi ćemo se rado uključiti.“

foto: icentar.ba

Sociološkinja Snežana Đenić objašnjava da su radne akcije u prošlosti pre svega imale ulogu socijalizacije među ljudima, ali i da su korišćene za propagiranje određenih političkih ideja.

„Pojam radnih akcija imao je više različitih dimenzija. One su, pre svega, bile preteče današnjeg pojma volontiranja i društveno-korisnog rada. Omladina je živela u brigadama, svi su imali jednak tretman i trudili su se da unaprede sistem i državu u kojoj su živeli. Neizbežno je reći da je država na ovim događajima širila sopstvenu propagandu, kojom je sve više insistirala na žarkom patriotizmu i unapređenju ideje bratstva i jedinstva. Međutim, vreme je pokazalo da taj sistem nije uspeo da opstane“, kaže ona.

Đenićeva smatra da radne akcije iz vremena od pre 30 godina nisu moguće, pre svega jer se način života ljudi od tog vremena do danas veoma promenio.

„Prvi problem za pokretanje ovih akcija jeste nepostojanje sistema koji bi trebalo da vodi jedan ovakav projekat. Drugi, i sigurno odlučujući faktor, jeste to da su mladi danas drugačiji. Mislim da ih ideja o toj vrsti aktvizma ne bi dugo držala. Ranije mladi nisu imali ovoliko mogućnosti, a ni saznanja kao danas. Danas omladina živi u svetu tehnokratije, svetu u kojem vladaju informacije. Mislim da nisu spremni da se na taj način u potpunosti predaju jednoj ideji, kao što je slučaj bio ranije.“

U anketi koja je sprovedena među studentima Filozofskog fakulteta u Novom Sadu većina ispitanika misli da je moguće ponovo organizovati radne akcije, budući da su se mladi ljudi prvi dokazali u toku vanredne situacije koja je proglašena za vreme poplava.  Međutim, ova ideja još uvek nije ni blizu ostvarenja i zasniva se isključivo na obećanjima političara i državnih službenika u medijima, koji smatraju da je ovo jedini način da se zemlja obnovi. 

Nema komentara

Napišite komentar