OTAC - Siromaštvo kao oblik nasilja nad decom

autor: Katarina Bojanić 0

 „Otac“ je film srpskog reditelja Srdana Golubovića koji je premijerno prikazan na 70. Berlinskom međunarodnom filmskom festivalu 22. februara ove godine. Nakon premijere, ovaj dugometražni igrani film osvojio je još jedno prestižno priznanje – glavnu nagradu na 42. Međunarodnom festivalu mediteranskog filma u Monpeljeu. „Otac“ je priča zasnovana na istinitom događaju, priča o pobeđenom čoveku u kome više nema bunta i hrabrosti da menja svet oko sebe. 

Foto: Baš Čelik Production

Radnja filma inspirisana je životnom pričom Đorđa Joksimovića iz Kragujevca kome su, zbog siromaštva, socijalni radnici oduzeli decu uz obrazloženje da on o njima ne može da se stara na adekvatan način, jer za to nema materijalnih sredstava. Iako je izgubio pravo da se stara o svojoj deci, Đorđeve životne okolnosti nisu išle u prilog okupljanju porodice u očevoj kući. Ostao je bez posla u fabrici, a majka njegove dece zbog psiholoških problema zadržana je na psihijatriji. Razočaran, ali ipak odlučan da se izbori za decu, Đorđe je krenuo pešice od Kragujevca ka Beogradu kako bi privukao pažnju javnosti.  

Reditelj filma Srdan Golubović otkriva da mu je za film bila zanimljiva situacija u kojoj pojedinac, ulovljen u zamku birokratije, teško da može da nađe izlaz. 

Nikola, glavni lik filma, peške prelazi put od 300 kilometara. Na tom putu pogled skreće ka napuštenim i uništenim fabrikama i suočava se sa korumpiranim sistemom. Tokom svog putovanja, nailazi na trgovca belim robljem, koji ga savetuje da se suprotstavi pravdi i zakonima i uzme „stvar u svoje ruke“ tako što će svoju decu oteti i smestiti ih u kombi u kojem trgovac prevozi ilegalne migrante preko granice. Takvim žrtvovanjem, Nikola preuzima ulogu heroja u priči, bez želje i svesti da to i postane. Ipak, takva uloga mu ne imponuje, štaviše, stidi se pomisli da bi u nečijim očima izgledao kao junak. Međutim, iako se u filmu insistira na Nikolinom hrabrom potezu, glavni lik samo želi da vrati svoju decu kući i povrati svoje izgubljeno dostojanstvo. 

Stvarni lik i priča Đorđa Joksimovića reditelju su bili prva asocijacija na Balkanski „Pariz, Teksas“, koji su odvojeni od realnog čoveka i realnog događaja, pa tako glavni lik filma postaje Nikola, čiju ulogu tumači glumac Goran Bogdan. 

Po ocenama kritičara, očevo mitsko putovanje u borbi protiv nepravde predstavlja osnovu snažne i nenametljivo iznijansirane drame u filmu „Otac“, koja budi empatiju gledalaca. 

Iako se priča ne završava srećnim krajem, ovo je film koji daje nadu da će otac uspeti da vrati svoju decu i da će ostvariti ono što je naumio. Film sadrži odgovarajuće prateće elemente, kostimografiju i dramatičnu muziku koja daje ton celoj priči. Scenario i profesionalna glumačka postava doprinose izvrsnom finalnom proizvodu. 

Nema komentara

Napišite komentar